“Livanjsko polje” nije samo pjesma, već krik duše koja pamti korijene, od zvonika Gorice do hladnih izvora i divljih konja podno Dinare.
Posveta rodnom kraju, kamenu i slobodi koja galopira prostranstvima Livanjskog polja. 🐎⛰️
Tekst i glazba: Ivan Šeremet
Video made in: https://vizzy.io
Pod Dinarom gdje se nebo lomi
U kamenu tvrdom moji su stari
Tu vjetar još uvijek djedove zove
Dok sunce nad poljem k’o vatra žari
Tu kuca srce što predaju ne zna
Gdje Duman Bistricu iz stijene budi
Tu počinje priča što u meni živi
Tu ime mi spava i snagu mi nudi
Sturba kroz polje k’o molitva teče
Vjera je ovdje i snaga i dlan
Tu kamen me čeka na svakom koraku
Bogom je čuvan taj djedovski san
Livanjsko polje, prostranstvo bez kraja
Tu sloboda trči k’o divlji konji
Bog je tu ostavio komad raja
Da ga u srcu zauvijek skloni
Dinaro majko, što visoko stojiš
U genima nosim tvoj prkos i moć
Daleko sam bio, al’ srce se vraća
Kroz livanjsku maglu i studenu noć
Sela se nižu k’o niske od srebra
Nad svakim krovom se križ bijeli sja
Tu vjera je tvrda k’o livanjski kamen
Iz nje se rađam i postojim ja
Livno me zove kad utihnu vjetri
Tu sloboda diše, tu duša se klanja
Pod kopitom konja što poljem jure
Tu srce se smiri i najljepše sanja
I mada me ravnica slavonska hrani
I mada sam Vukovar zavolio svoj
U meni još odjekuje livanjska bura
I sjeća me čiji sam, narode moj
Livanjsko polje, prostranstvo bez kraja
Tu sloboda trči k’o divlji konji
Bog je tu ostavio komad raja
Da ga u srcu zauvijek skloni
Dinaro majko, što visoko stojiš
U genima nosim tvoj prkos i moć
Daleko sam bio, al’ srce se vraća
Kroz livanjsku maglu i studenu noć