Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović boravio je u Livnu na obilježavanju 33. Dana Branitelja, gdje je brigadi “Petar Krešimir IV” HVO-a podijelio ordene za doprinos u ratu. Povod njegova dolaska bila je obljetnica bitke za Livno koja je započela 13., a okončana 23. travnja 1992.
Riječ je o velikoj hrvatskoj pobjedi nad velikosrpskim neprijateljem i JNA u Domovinskom ratu, koju su izborile snage HV, HOS-a i HVO, te specijalne policije iz Hrvatske.
Hrvatske postrojbe izborile su važnu pobjedu nad srpskim agresorom, i njihovim vođama, zločincima Slavkom Lisicom i Ratkom Mladićem, pa bitka za Livno spada među najveće hrvatske pobjede u Domovinskom ratu.
Obranom Livna zapovijedao je Ante Gotovina, koji je i nakon toga nastavio nizati samo pobjede u Domovinskom ratu.
Tri dana poslije okupacije Kupresa, postrojbe agresorske JNA i Vojske Republike Srpske izvele su prvi tenkovsko-pješački napad na Livno.
Velika pobjeda hrvatske vojske
Kao i napad na Kupres, napad na Livno predvodio je pukovnik Slavko Lisica. Postrojbe JNA iz Glamočkog polja napadaju na sljedećim smjerovima: cestom Glamoč – Livno, prijevojem Korićina i od sela Dolac prema Strmici.
Drugi napad na Livno izveden 23. travnja, išao je iz smjera Bosanskog Grahova i bio je bolje organiziran, a srpski agresor imao je podršku teškog topništva te znatno brojniju vojnu silu, a ionako je u odnosu na hrvatske branitelje bio brojčano i tehnički nadmoćniji.
U obrani Livna, domaćoj brigadi HVO-a “Petar Krešimir” pomagali su u obrani Rujana i Čelebića branitelji iz 4. gardijske brigade HV “Pauci”, te iz 2. gbr HV “Gromovi” (posebno njihova 1. bojna Crne Mambe), specijalne postrojbe “Bojna Zrinski”, pripadnici HOS-a te dragovoljci koji su došli braniti rodna ognjišta.
Obrana Livna u travnju 1992. bila je od velike važnosti za Hrvatsku, jer bi u slučaju pada toga grada velikosrpski-JNA agresor imao otvoren put prema Splitu i Makarskoj, kao njihov konačan cilj. To se, međutim, nije dogodilo.
Foto: Vojska Republike Srpske/Ilustracija
Pukovnik Lisica kaznio vojnike skidanjem
Zapovjednik Druge oklopne brigade Vojske Republike Srpske Slavko Lisica, pisanjem autobiografskog romana “Komandant po potrebi” opisao je poraz svoje vojske i potpuno rasulo u neprijateljskim redovima:
”Zbog pojave straha, zavladala je panika. Jedna tenkovska jedinica pobjegla je iz borbe ne zaustavljajući se. Štaviše, čuda Božijeg, oni se nisu zaustavili ni u Glamoču, prosto su protutnjali kroz grad, što je rezultiralo haosom Glamočana koji se počeše pripremati za veliku bježaniju.”
S bojišta se vratio kako bi prijetnjama zaustavio paniku, ali je zbog iste pojave morao pohitati natrag na bojište. Tamo je prijetio uhićenjima, prijekim sudom, vješanjima.
U nadi kako će ponižavanjem motivirati cijelu minobacačku postrojbu koja je pobjegla, zapovjedio je skidanje “časne uniforme”: “Oni počeše istog momenta da skidaju pantalone i bluze, stoje onako goli kao od majke rođeni, bez ponosa, bez gaća, samo jedan se pobunio, ostali su brže-bolje goli pošli kućama.”
Autor: S.V. četvrtak, 24. travnja 2025.