Suočeni s izborom između sudjelovanja u agresivnom ratu ili odlaska u zatvor zbog odbijanja borbe u Ukrajini, stotine dezertera i izbjeglica pobjegle su u susjedne bivše sovjetske zemlje, gdje sada žive u neizvjesnosti.
Ruski časnik Farkhad Ziganshin pripremao se za vojni život od malih nogu. Nikada nije mogao zamisliti da će jednog dana postati dezerter i pobjeći iz zemlje. Ruska invazija na Ukrajinu promijenila je sve. “Ne podržavam ono što se događa u Ukrajini, ne podržavam vladu koju imamo već toliko godina”, rekao je Ziganshin, 24-godišnjak, za AFP u Kazahstanu, gdje je pobjegao u rujnu 2022. nakon što je Vladimir Putin naredio prvu rusku vojnu mobilizaciju od Drugog svjetskog rata.
Suočeni s izborom između sudjelovanja u agresivnom ratu ili odlaska u zatvor zbog odbijanja borbe u Ukrajini, stotine dezertera i izbjeglica pobjegle su u susjedne bivše sovjetske zemlje, gdje sada žive u neizvjesnosti. Ruske vlasti pokrenule su kazneni postupak protiv Ziganshina zbog napuštanja svoje jedinice. Ne osjeća se sigurno u Kazahstanu i boji se da bi mogao biti deportiran u Rusiju.
Ali muškarcima poput njega teško je tražiti azil na Zapadu jer mnogi ruski vojnici nemaju ruski pasoš koji im omogućuje putovanje u Europu, već samo dokumente koji im dozvoljavaju odlazak u susjedne zemlje poput Kazahstana ili Armenije. Antiratni aktivisti pozivaju europske i američke političare da učine više kako bi pomogli muškarcima poput Ziganshina, koji su progonjeni u svojoj zemlji i na koje se gleda sumnjičavo na Zapadu.
Dok je bio u Kazahstanu, Ziganshin je dva puta kratko bio uhićen, posljednji put u lipnju. Ipak, ne odustaje. Otvoreno govori o svom protivljenju Putinu i ratu u Ukrajini sa stranim novinarima. Zajedno s drugim protivnicima rata snimio je videozapise kako bi ohrabrio Ruse da pobjegnu s bojišta u sklopu inicijative nazvane “Zbogom oružju”. U jednom takvom videu vojnik pali uniformu s oznakom slova “Z”, simbolom moskovske invazije na Ukrajinu, prije nego što ode u najbližu šumu. “Nitko nije napao vašu domovinu”, stoji u poruci na kraju videa. “Mi smo već odbili sudjelovati u zločinačkom ratu. Trebate i vi.”
Ziganshin je s 10 godina otišao u vojni internat i diplomirao na vojnoj akademiji koja priprema ruske zapovjednike tenkova. Opisuje ruske oružane snage kao “veliku školu života”. Ali kada je Rusija napala Ukrajinu, shvatio je da to nije vojska kojoj želi posvetiti svoj život.
poster
Uspio je dati ostavku, samo da bi sljedeći dan saznao da je proglašena vojna mobilizacija i da će biti raspoređen u Ukrajinu, zajedno s oko 300.000 drugih muškaraca. Ziganshin je na brzinu spakirao stvari i pobjegao u susjedni Kazahstan. Bojeći se da će biti vraćen u Moskvu, gdje će biti kazneno gonjen, pokušava dobiti vizu za putovanje u Francusku.
Kazahstanski aktivist za ljudska prava Artur Alkhastov rekao je da ruski dezerteri praktički nemaju šanse dobiti status izbjeglice u ovoj srednjoazijskoj zemlji. “Imamo jako snažne diplomatske veze s Rusijom”, rekao je Alkhastov. Aktivisti su također optužili lokalne vlasti da olakšavaju uhićenja Rusa koji su potražili utočište u Kazahstanu.
Mikhail Zhilin iz Ruske federalne službe zaštite pobjegao je u Kazahstan kako bi izbjegao mobilizaciju, ilegalno prešavši granicu. Vraćen je u Rusiju i prošle godine osuđen na šest i pol godina zatvora. Ruski vojnik Kamil Kasimov, koji je također pobjegao u Kazahstan, ovog je proljeća priveden i odveden u rusku vojnu bazu u gradu Priozyorsku u središnjem Kazahstanu, prema aktivistima. Ziganshin se ježi pri pomisli da bi mogao biti vraćen u Rusiju, gdje ga čeka duga zatvorska kazna. Njegova kazahstanska dozvola boravka je istekla. “Mlad sam, želim nešto učiniti sa svojim životom, želim živjeti dostojanstveno”, rekao je.
Drugi ruski vojni dezerteri pobjegli su u Armeniju na južnom Kavkazu. No, poput Kazahstana, aktivisti kažu da ni ta zemlja, koja udomljuje rusku vojnu bazu, nije sigurno odredište. Tijekom protekle dvije godine rusko vojno osoblje u Armeniji pritvorilo je dvojicu ruskih dezertera. Europske zemlje ostaju nedostupne, rekao je Ivan Čuviljajev, glasnogovornik antiratnog ruskog projekta “Idite Lesom”, koji pomaže Rusima da dezertiraju i napuste zemlju. “Oni nemaju dokumente u koje bi mogli staviti vizu”, rekao je.
Andrej Jusejinov, koji je služio u 39. motoriziranoj streljačkoj brigadi u Sahalinu na dalekom istoku Rusije, imao je sreće što je uspio pobjeći u Gruziju. Rekao je da je “isfalsificirao svoju priču” i predstavio se kao civil u svom rodnom gradu Orenburgu kako bi dobio pasoš, što mu je omogućilo da otputuje u Gruziju sa suprugom i djetetom.
Ovaj 24-godišnjak rekao je da je odbio umrijeti “apsurdnom smrću” u Ukrajini. “Viđao sam majke kako plaču pred časnicima koji im nisu odgovarali iako su znali da su im djeca mrtva”, rekao je Jusejinov. Aktivisti i zapadne vlade zabrinuti su zbog nedavnog pro-ruskog zaokreta Gruzije, a Jusejinov vjeruje da ni tamo nije siguran. Nadao se putovanju u Francusku, ali je u svibnju francusko veleposlanstvo u Tbilisiju odbilo izdati mu vizu.
Od moskovske invazije na Ukrajinu, mnogi Rusi pokušavaju pronaći utočište u Francuskoj, koja ima dugu tradiciju pružanja dobrodošlice političkim izbjeglicama. Prošle godine, Nacionalni sud za azil (CNDA) pružio je spas vojnim dezerterima i izbjeglicama, presudivši da “Rusi koji bježe od mobilizacije za rat u Ukrajini i oni mobilizirani koji su dezertirali mogu dobiti status izbjeglice”.
Prema CNDA, 102 Rusa koja su pobjegla od mobilizacije već su dobila status izbjeglice u Francuskoj. Među njima nema vojnih dezertera. Dobivanje statusa izbjeglice ili čak vize za putovanje u zemlje EU je teško za mnoge Ruse, i aktivisti pozivaju europske vlade da učine više kako bi pomogli. “Oni su pravi borci otpora, nisu samo vojnici koji su odbili riskirati svoje živote”, rekla je Olga Prokopieva, voditeljica organizacije Russie-Libertes sa sjedištem u Parizu. “Voljeli bismo da se Francuska više angažira, posebno s dezerterima koji su zapeli u Armeniji i Kazahstanu.”
Artem Klyga, odvjetnik koji surađuje s Pokretom prigovarača savjesti, lobira kod francuskih i njemačkih vlada da pomognu Rusima koji bježe s bojišta. Rekao je da obje zemlje razumiju razmjere problema, ali su također oprezne u prihvaćanju vojnika koji bi mogli biti počinitelji ratnih zločina. “Obično čujem da su svi ti Rusi ratni zločinci, pa ih treba blokirati u Rusiji”, rekao je. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da antiratni Rusi koji su “posebno izloženi riziku od progona” mogu biti primljeni iz humanitarnih razloga.
Vladimir (nije pravo ime) je jedan od protivnika rata koji je uspio dobiti azil u Francuskoj. Ovaj 30-godišnji rezervist rekao je da je bio “uznemiravan” u prvim mjesecima rata, s ruskim vojnim osobljem koje je prvo dolazilo u njegovu kuću, zatim na njegovo radno mjesto i u dom njegove majke u nastojanju da ga mobiliziraju. “Strah je rastao”, rekao je Vladimir. U svibnju 2022. godine otišao je u Francusku kako bi izbjegao regrutaciju. Ubrzo nakon toga, njegova majka je primila njegov vojni poziv. CNDA mu je dodijelila status izbjeglice u travnju nakon dvogodišnjeg postupka.
Dmitrij (nije pravo ime), učitelj plesa u svojim 30-ima, rekao je da nije želio “uzeti oružje u ruke kako bi ubijao druge ljude”. Pobjegao je iz Rusije u rujnu 2022., nekoliko dana nakon što je primio vojni poziv. Azil mu je odobren u travnju. Oleg (nije pravo ime), instruktor borilačkih sportova u svojim 40-ima, rekao je da je “uvijek bio protiv Putina”. Rekao je da je njegova supruga sudjelovala u prosvjedima koje su organizirali saveznici Alekseja Navalnog, oporbenog vođe koji je iznenada umro u arktičkom zatvoru u veljači. Oleg je sudjelovao u kampanji prikupljanja sredstava za ukrajinskog prijatelja čiji je dom uništen kao posljedica ruske invazije, rekao je. Nakon što je Oleg primio svoj poziv, on, njegova supruga i njihovo dvoje djece otišli su u Gruziju u rujnu 2022. Dobio je status izbjeglice u Francuskoj u travnju. “Da nismo otišli, ili bih bio u zatvoru ili na bojištu”, rekao je Oleg.
Aleksandar, 34, njegova supruga Darija, 37, i njihovo dvoje djece još uvijek čekaju da francuske vlasti odluče o njihovoj sudbini. Obitelj je pobjegla iz Sankt Petersburga u ožujku 2023., nakon što je Aleksandar, koji je inženjer, primio vojni poziv. Njihov automobil i ulazna vrata stana bili su vandalizirani zbog Darijinog antiratnog aktivizma. Obitelj, koja trenutno živi u gradu na sjeveru Francuske, ostavila je iza sebe udoban život. Aleksandar je rekao da nema žaljenja. “Spasio sam svoju obitelj i nisam postao ubojica”, rekao je.
‘Podržite dezertere’ Aktivisti kažu da ako zapadne zemlje žele bolje podržati Ukrajinu, trebale bi ponuditi azil ruskim dezerterima. “Ako želimo da ruska vojska bude slabija, moramo podržati dezertere”, rekao je Čuviljajev. Nezavisni ruski medij Mediazona zabilježio je oko 8.600 slučajeva bježanja iz vojske od početka mobilizacije u rujnu 2022. U usporedbi, nešto više od 600 takvih slučajeva pokrenuto je pred sudovima u 2021. Optužbe za dezerterstvo također su naglo porasle, s više od 300 slučajeva pokrenutih pred sudovima od početka mobilizacije, prema Mediazoni. U usporedbi, u 2021. zabilježeno je 33 takva slučaja.
Ruski dezerteri trebali bi biti dobrodošli na Zapadu, a ne stigmatizirani zbog služenja u ruskoj vojsci, rekla je glasnogovornica organizacije InTransit, koja pomaže muškarcima da pobjegnu od rata. “Ako ste samo aktivist i sudjelovali ste na nekoliko demonstracija, možete dobiti humanitarnu vizu. Ali ako ste bili u vojsci, sami sebe upucali u nogu i pobjegli”, rekla je, “onda ne dobijete nikakvu vizu.”
