U početku bijaše riječ. Nije to samo lijepa rečenica za uvod, nego suha istina politike. Prvo dođe ideja, onda ideja kroz riječi postane navika, navika postane praksa, a praksa na kraju nacrta granice i stvori realnost. Države se ne dijele samo sporazumima nego i govorom. I zato je ključno pitanje: koje su to riječi, koje političke prakse, koje su davno počele crtati i na kraju iscrtale granice trećeg entiteta u BiH?
Kada smo kod riječi dvije riječi iskaču same: “probosanske snage” i “dušmani”. Kad neki bošnjački propagandist kaže “probosanske snage”, odmah se crta Treći entitet jer se otvara pitanje – tko onda nije probosanska snaga? I to pitanje nije prazno, ono ima svoju geografiju. Cijela dva naroda, cijele dve mape dva entiteta, srpskog i hrvatsko naslikaju se širom BIH svaki put kad netko iz SDA, D ili SDP kaže “mi smo probosanske snage”.
U glavi se odmah počnu crtati mape. Mali Bošnja s Grbavice se tada pita ima li “probosanskih snaga” u Posušju, Livnu, Orašju ili u Odžaku? U Banjoj Luci? Mama mu kaže – nema sinko. Automatski, mali crta mapu. Pada mu ideja unitarne BIH. Taj prostor ispada iz “probosanske” slike države.
Isto je i s riječju “dušmani”. Žive li “dušmani” u Zenici, Tuzli, Sarajevu mama? Nisu sinko, reći će mama. Time se u glavi rastućeg Bošnjaka stvara druga mapa – prostor koji je “naš” i prostor koji to nije. I tako, bez ijedne službene odluke, bez rata, dobiješ podjelu BIH na tri entiteta. Ne na papiru, nego u svijesti Bošnjaka. I sve po volji i posljedično retorici bošnjačkih lidera.
A kad se nešto jednom useli u svijest, teško se briše. Svaki bošnjački kamiondžija koji danas ima cca 25 godina a rastao je uz ovu retoriku, dok sluša bošnjačke političare točno zna kad ulazi na prostor srpskog, kad na prostor hrvatskog kad na prostor bošnjačkog entiteta. Lažu ako kažu da to ne znaju.
A te im granice nisu nacrtali ni Čović ni Dodik nego Helez, Izetbegović, Konaković. Kroz javni govor podjele BIH na dijelove koji su naši, bošnjački, probosanski i na one koji su srpski i hrvatski, dakle dušmanski.
Kada ste čuli Dodika ili Čovića da Bošnjake nazivaju dušmanima? Nikada. Dakle tko je onda dijelio i konačno podijelio BIH na tri djela? Hrvati i Srbi?
Ne.
Bošnjačke političke elite?
Da.
I to se lako da dokazati.
Postoje, naime, tisuće minuta, spremljenih izjava u kojima se jasno čuje i vidi kako dijele BIH na tri dijela.
Ista stvar se vidi i kod izbora.
U političkoj praksi.
Kad se s riječi prijeđe na djelo.
Kad se kaže “građani su izabrali Komšića”, opet se u glavi stvori karta. Tko su ti građani? Probosanci ili dušmani?
Jesu li Posušje, Ljubuški, Kupres, Žepče, Široki Brijeg birali tog predstavnika?
Nisu.
Jesu li Tuzla i Zenica i Bihać?
Jesu.
I opet imaš mapu pred očima.
Granice su tu, samo što ih nitko još nije službeno povukao.
No kako su u nametanju Komšića sudjelovali i obični Bošnjaci i njima ide zasluga za troentitesku BIH.
Dakle nije samo na bošnjačkim političarima.
Zato je stvar prilično jednostavna, koliko god se netko pravio da nije.
Karte su odavno nacrtane.
I nisu ih uradili oni koji na njih upozoravaju, nego oni koji godinama koriste isti jezik, iste podjele i iste etikete.
Prvo riječima, pa ponašanjem, pa izborima.
I onda dolazimo do apsurda: isti ti koji su podijelili BIH na tri entiteta granice prvi skaču kad im netko pokaže ono što su stvorili.
Baš kao dijete u školi koje bi još da boji po bojanci a učitelj kaže dosta, vrijeme je da vidimo što si uradio. Kao da im nikada nije dosta.
Vrijeme je da se stvari počnu zvati pravim imenom.
Ako godinama dijeliš ljude na “probosanske” i “dušmane”, ako kroz retoriku i praksu stalno odvajaš prostore i ljude – onda ne gradiš jedinstvenu BiH nego crtaš troentitetsku mapu kroz podjelu geografije retorikom podjele ljudi. Jer svaki čovjek nosi nešto kvadratnih metara a ti te “čovjeke” dijeliš. Na ljude i čovjekolike smetnje kojih se treba riješiti. Samo što smetnja ima boju, kvadraturu i prostor. Dakle nekih prostora se želiš riješiti.
I ako je problem u tome što to još nitko u Bošnjaka nema hrabrosti javno reći, čak ni Komšić niti Kovačević, evo mi ćemo im reći: Hvala vam Bošnjaci što ste naslikali treći entitet. Lijepo od vas što ste bili iskeni, što ste na kraju prihvatili najbolje rješenje za BIH.
Bit će u takvoj BIH dobro svima.
Ispravno ste odlučili.
A ako pak ne želite treći entitet, jer nikada nije kasno, već danas bošnjačke nacionalističke elite mogu krenuti u javno povlačenje granica troentitetske BIH koje su nacrtali i crtaju ih sve ove godine.
Helez za početak umjesto što ljude s TradFesta naziva budalama treba izjaviti “Bio sam budala, jesam budala i umrijet ću kao budala”, ta rečenica približila bi ga Hrvatima, ljudi bi počeli poštovati nekog tko je konačno shvatio sebe, bile bi manje tenzije. Ta tko ne bi htio živjeti u istom entitetu s čovjekom koji ispoljava tako visoku razinu samosvijesti.
Bakir Izetbegović bi trebao uputiti ispriku Hrvatima: “Žao mi je što sam vas ikada nazvao dušmanima, kad se samo sjetim govora Izeta Nanjića da bez Hrvatske vojske mi nemamo šta se nadati pobjedi u BIH a ja vas nazvao dušmanima, mamu ja sebi svoju, ili onaj Komšić, jazavac pijani, kakve smo mi budaletine bili, isprike dragi Hrvati, isprike” e takva rečenica već gradi građansku BIH.
Konaković bi mogao uputiti riječi isprike Srbima, Dodiku : “Žao mi je što sam udarao na tu gromadu od čovjeka, velik lider i velik Srbin što ne znači da nije velik Bosanac”. To već ruši granice RS-a.
Dakle Bošnjaci, koji se lažno nazivate probosanskim snagama ,evo vam primjer retorike kako da obrištete granice trećeg entitieta kojeg ste nacrtali a granice RS-a dodatno ojačali.
Dok to ne shvatite što da vam kažemo. Troentiteska BIH je realnost. Sve ostalo je Dayton koji ne može nadjačati tu realnost.
Pogotovo dok mu još tražite original.
Nikola Zirdum l POSKOK