Pad mađarskog premijera Viktora Orbána predstavlja ozbiljan politički udarac za njegove saveznike na Zapadnom Balkanu, ponajprije za predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i lidera bosanskih Srba Milorada Dodika. Novi politički lider u Budimpešti, Peter Magyar, najavio je promjenu vanjske politike i poručio da se Mađarska više neće miješati u unutarnja pitanja balkanskih država.
Prema analizi njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), Orbánov odlazak uzdrmao je mrežu tzv. „neliberalnih demokracija“, a posljedice će biti posebno vidljive na Zapadnom Balkanu.
Mreža utjecaja slabi
Tijekom svoje šesnaestogodišnje vladavine Orbán je izgradio široku mrežu političkih savezništava, medija i organizacija u regiji, financiranih mađarskim i europskim sredstvima. Analitičari smatraju da ta mreža neće odmah nestati, ali bi bez političke potpore iz Budimpešte mogla postupno slabiti.
Bliski odnosi s Dodikom i regijom
Orbán je godinama održavao bliske odnose s Miloradom Dodikom, uključujući političku i financijsku podršku, poput najavljenog kredita od 100 milijuna eura za poljoprivredu u Republici Srpskoj. Dodik mu je 2024. dodijelio i odlikovanje, dodatno potvrđujući bliskost.
Njihovi odnosi izazvali su pažnju i 2025. godine, kada su mađarske specijalne snage boravile u Banjoj Luci u okviru „vježbe“, što je protumačeno kao politička poruka.
Utjecaj u Sjevernoj Makedoniji
Orbán je imao snažne veze i u Sjevernoj Makedoniji, posebno s VMRO-DPMNE. Nakon osude bivšeg premijera Nikole Gruevskog, Mađarska mu je omogućila bijeg i politički azil. Suradnja je nastavljena i s aktualnim premijerom Hristijanom Mickoskim.
Financijski i medijski utjecaj
Mađarska je u regiji nudila i značajnu financijsku podršku, uključujući kredit od 500 milijuna eura Sjevernoj Makedoniji, dok su poslovni krugovi povezani s Orbánom ulagali u medije. Međutim, posljednjih godina ta potpora slabi, dijelom i zbog blokade europskih fondova Mađarskoj.
Zaključak
Gubitak vlasti Viktora Orbána vjerojatno će oslabiti njegov politički utjecaj na Zapadnom Balkanu i „neliberalnu osovinu“ u regiji. Koliko će te promjene biti dugoročne i duboke, ostaje otvoreno pitanje.