Berba trešanja u dolini Neretve traje, kvalitetne su, a i cijena im je dobra. “Uvijek je nekome nešto skupo, nekome nešto jeftino, ali mi znamo koje troškove imamo u fazi proizvodnje”
Idealan dan za berbu – ugodna temperatura, pokošena trava i žuto-crveno-bordo plodovi jednostavno mame da se beru i kušaju. Taj prizor dočekao nas je u Gabeli na imanju tvrtke Agroherc d. o. o., u voćnjaku od četiri hektara trešanja. Za Hercegovinu zavidan posjed.
Berba s peteljkom
Ing. Toni Falak, direktor tvrtke, počinje priču o trešnjama i poslu: “Berba trešanja je u tijeku, ovo je drugo branje. Trešnje su kvalitetne, možete se uvjeriti i sami. Nije nikakva tajna, prve plodove smo dali po 8 KM za kilogram. Ovaj tjedan počet ćemo izvoz za hrvatsko tržište, cijene će biti i nešto veće”, kaže direktor Falak te na opasku da kupci kažu kako su trešnje skupe, nastavlja: “Uvijek je nekome nešto skupo, nekome jeftino, ali mi znamo koje troškove imamo u fazi proizvodnje, od rezidbe, gnojidbe pa do plaćanja dnevnica berača.
Budući da se plodovi beru s peteljkom, jedan berač ne može danas nešto posebno ubrati jer treba dobro paziti, ali uspijevamo i obrati i prodati”. Sudeći po odjecima cijena prvih trešanja u BiH i Hrvatskoj, trešnja je voće budućnosti. “Mi ćemo ići u testni nasad trešnje od 1,5 hektara po najnovijim standardima, s posebnim najlonima za pokrivanje, pa će se moći brati i kad kiša lagano pada. Sortiment je sasvim novi, sadnice su iz Italije, baš nešto neviđeno na ovim terenima.
U fazi smo pregovora, ja se nadam da ćemo sadnju obaviti 2027. godine.” Nakon uvodnog razgovora s direktorom, uputili smo se među berače. Ukratko, berači su iz mjesta gdje ima za rad raspoloženih ljudi, iz Čapljine, Nevesinja i Bileće. Berači u šali pokazuju na čovjeka koji s grane skida trešnje uz šaljivu opasku: “Vidiš Crnogorca kako radi!” Gospodin Mladen Crnogorac prihvaća šalu uz komentar: “Ima i Crnogoraca koji vole raditi”, pa nastavlja o berbi: “Trešnje su zaista lijepe, vrijeme ugodno, raspoloženje je dobro. Ja sam iz Bileće, kod nas je trešnja malo zastupljena, pa nam je tim draži ovaj posao.”
“Dosta godina, dosta iskustva, znam kako se bere, roba je prva klasa, svakome bih ih preporučio. Što ima dolina Neretve, to nema nitko”, naglašava Dragan Milošević, također iz Bileće, raspoložen za razgovor iako je tak sišao sa stabla: “Mi smo ekipa koja radi ljudski, odgovorno, bude nas u kombiju osam, devet, kako kad.
Upućeni smo u sve ove radove, berbu trešanja, višanja, mandarina, bresaka… Sve živo radimo, gazde su zadovoljni nama, a i mi njima. Kad ima volje, nije ništa teško. Ljudi su otprilike 60. godište i nešto mlađi, a rade kao da im je trideset! Nisu to teški poslovi, samo mladi ne vole raditi”, konstatira Dragan.
Vrijedne dame
“Nije teško brati, ovo nam je k’o izlet, ravno bez blata, kuke za berbu dao nam je šef, pa se mi s tim snalazimo. Beremo mi i breskve, mandarine, super ide. I kad je vruće, mi to prihvaćamo, takav posao, neka ga samo ima”, komentar je Ljubinke Ketović. Među beračima je bio bivši vozač Božo Buntić iz Čapljine koji veli: “Fino je brati, ne treba ti gimnastika, ima i lijepih žena, beračica, ovdje je prava ‘fiskultura’.
Ne trebaju ići na fitnes, tamo plaćaš, ovdje zarađuješ! Vidiš, rade dame srednjih godina, lijepe su, ove druge koje imaju nokte, ne dolaze ovdje, spavaju do 12, onda se odmaraju poslije toga, opet se mažu i tako iz dana u dan”, naglašava Božo, koji je, uz dame, zadovoljan lijepim danom za rad i lijepim trešnjama. Ante Lukenda, koordinator raspoložene skupine berača, o ukupnom dojmu kampanje veli: “Danas je idealno, nema sunca, nema kiše, nije vruće.
Radnici su odgovorni, rade. Imamo više sorti, srednje, rane kasne, a pristižu nam i breskve. Posla ima tko želi raditi”, zaključuje Ante. Bio je to jedan sat razgovora s beračima trešanja u Gabeli nadomak Neretve, iz kojeg smo zaključili da jeftinih trešanja više neće biti. Zašto, odgovorit ćemo u nekom od idućih priloga.
