Na suđenju za zločine počinjene u Zenici, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine prisjetio se premlaćivanja tijekom ispitivanja u Muzičkoj školi.
Ranko Popović izjavio je da je radio kao inženjer u Termoelektrani Kakanj te da je 18. lipnja 1993. priveden nakon povratka s posla. Naglasio je da nije bio pripadnik nijedne vojske, nego je imao redovitu radnu obvezu.
Prisjetio se kako su mu pripadnici Sedme muslimanske brigade, budući da je bio radioamater, tražili radiostanicu koju je predao početkom rata.
Po njega je došao zeleni kombi, nakon čega su ga odvezli prema izlazu iz Kaknja, gdje se nalazila Vojna policija.
“Udarali su me čim su stigli”
“Nisu me vezali, vode me u podrum. Tu sam dobio batine. Udarali su me čim su stigli”, rekao je svjedok.
Nakon cjelodnevnog zadržavanja prebačen je u Muzičku školu u Zenici, gdje su ga, kako je naveo, nastavili tući.
Muškarce koje je ondje zatekao često su pojedinačno izvodili na ispitivanje. Njega su ispitivali o tome s kim održava veze i gdje se nalazi radiostanica, iako ju je, kako tvrdi, ranije predao.
“Na svaki moj odgovor netko me udario i dan-danas imam čvorove po glavi”, rekao je Popović.
Nakon ispitivanja, koja su trajala oko 30 minuta, vraćali su ih u podrum škole u kojem su boravili. Spavali su na školskim klupama, a nuždu obavljali u kanti. Svjedok je kazao da je najviše batina dobivao kada bi se pripadnici jedinice vratili iz neuspješne akcije. Tukli su ih kundacima, nogama i alatom.
Za zločine nad zarobljenim civilima hrvatske i srpske nacionalnosti u prostorijama Muzičke škole u Zenici, koja je od siječnja 1993. do kraja ožujka 1994. služila kao zatočenički objekt, optuženi su Nesib Talić, Jusuf Karalić, Našid Delalić i Sabahudin Sarajlić.
Terete se kao zapovjednici i pripadnici Vojne sigurnosti i Vojne policije Sedme muslimanske brigade.
Otvorena su i pitanja o ranijem svjedočenju u Haagu
Talićeva braniteljica Nina Kisić pitala je svjedoka je li se najviše bojao vojnika u crnoj odori koji ga je ispitivao. Popović je odgovorio da ne zna. Braniteljica ga je potom podsjetila na njegovo svjedočenje u Haagu prije 20 godina, no svjedok je kazao da se toga ne sjeća.
Svjedok Stipo Župčić izjavio je da je od 1993. radio kao vozač u organizaciji “Liječnici bez granica”. Prisjetio se kako mu je na Uskrs 1993. u Zenicu stigla punica iz okolnog sela. Kasnije su primijetili da u tom selu nešto gori.