Prijedorčanka Mira Latinović, zaljubljenik u rijeku Sanu, godinama ostavlja bez daha svoje sugrađane „golim rukama“ hvatajući riječne zmije s prijedorske gradske plaže i sklanjajući ih od onih koji ih se boje. Mnogi se pitaju, kako smije, a ona jednostavno odgovara – zato što zmije osjećaju da im želim dobro i da ih se ne plašim.
Mira već s prvim zracima sunca i toplim ljetnim danima, odlazi na kupanje u rijeci Sani. Ova rijeka, njena je velika ljubav, tako da ne čudi što topledane provodi na njenim obalama. Uz Sanu je odrasla i to je, kako kaže, njena oaza spokoja, gdje uživa s prijateljima, šetajući riječnim obalama i kada stignu hladniji dani. Ipak, ljeto je njeno najdraže godišnje doba, jer svakodnevno s prijateljima uživa na gradskoj prijedorskoj plaži. Međutim, Miru čini posebnim i njeno prijateljstvo s riječnim zmijama.
Nikada se nije plašila zmija
Iako nije reč o otrovnicama, već najčešće o bezopasnim zmijama iz rijeke, većina ljudi, ipak ima veliki strah i otpor prema ovim gmizavcima. Ali ne i Mira. Ona ih voli, ne plaši ih se i bez imalo ustručavanja, hvata ih „golim rukama“ i vraća u njihovo stanište. Čim čuje da na plaži neko vrišti, ona zna da neka od njenih prijateljica gmiže među kupačima.
„Ne sjećam se kako sam otkrila bliskost s zmijama, rekla bih da je to postojalo oduvijek, jer ih se nikada nisam plašila. Ipak, sjećam se da je to i ljudima pored mene postalo jasno prije nekih desetak godina, kada sam prvi put pritekla u pomoć onima koji su se uplašili zmija na plaži. Mnogi su bili u nevjerici i tada i sada, ali meni je to potpuno normalno. Uopšte ih se ne bojim i mislim da i one, baš kao i psi imaju instikt i osećaju ko ih se ne boji i ko ih voli“, priča Mira Latinović, prenosi Agro klub.
Zmije se u Mirinim rukama osjećaju spokojno
Kaže da zna gde je njihovo stanište i gdje imaju uvjete koji im odgovaraju. Tijekom svake sezone, „sretne“ se s brojnim riječnim zmijama, većinom bjelouškama, a nerijetko je ljudi pozovu u pomoć.
„Jednom mi se dogodilo da su me zamolili iz jednog obližnjeg kafića da pokušam pronaći zmiju koju su vidjeli da je ušla u ovaj objekt. Otišla sam i pronašla sam je iza frižidera i iznijela je iz objekta. Čak me je malo i gricnula, ali nije to ništa, jer se tada zmija uplašila svega oko nje. Zmije jednostavno treba poštovati i njih i njihov prostor i pustiti ih da žive“, govori Mira.
Kaže, da zmije pronađu nju, a ne ona njih i posebno ih voli jer su nepredvidive životinje.
„Jednostavno, sve je u životu predvidivo, barem ono na šta možemo tjecati. Tako je kod većine nas, ali zmije su nepredvidive, kod njih nikada ne znaš kako će i što biti i to je ono što mi je posebno zanimljivo“, kaže ona.
Životinje nikome ne žele zlo
Sjeća se da je prošle godine „golim rukama“ ulovila jednu koja je položila jaja i nakon toga je i dočekala njene mlade. U njenim rukama, zmije su spokojne, kao da zaista osjećaju da im je ona prijatelj.
Mira kaže, ne treba se bojaati zmija, već ljudi s lošim namjerama. Životinje nikome ne žele zlo, već samo žele živjeti, kaže ona.
