Mi smo poput crne kutije. Sjeme ne dotičemo; samo ga skladištimo na temperaturi od -18 °C (-0,4 °F), što mu omogućuje iznimno dug vijek trajanja.
Fuad Gaši, profesor genetike i oplemenjivanja bilja, rukovodi institucijom poznatijom i kao „Trezor sudnjega dana”, koja štiti bioraznolikost usjeva našega planeta.
U razgovoru za španjolski El País kojeg prenose Nezavisne u najkraćim je crtama opisao važnost ove institucije: „Čuvamo povijest poljoprivrede”.
Nazivaju ga „Trezor sudnjega dana” ili „Trezor kraja svijeta”. No, Fuad Gaši, koji je zadužen za koordinaciju Globalnog trezora sjemena na Svalbardu od lipnja ove godine, više voli govoriti o ovoj banci sjemena na nešto poetičniji i optimističniji način. Ovu instituciju – smještenu na arhipelagu Svalbard – vidi kao riznicu znanja koja osigurava bioraznolikost usjeva našega planeta.
Ovaj 46-godišnji profesor genetike i oplemenjivanja bilja rođen je u Bosni i Hercegovini. Devedesetih godina prošlog stoljeća, tijekom rata u BiH, izbjegao je u Švedsku. Na koncu se vratio u svoju domovinu, gdje je studirao poljoprivredne znanosti i genetiku prije nego što je preuzeo predavačko mjesto na Sveučilištu u Sarajevu.
Tijekom studija Gaši se zainteresirao za rad banaka sjemena, koje čuvaju različite sorte biljnih vrsta. Došao je u doticaj s projektom SEEDnet (Mreža za razvoj biljnih genetskih resursa Jugoistočne Europe), posvećenim razvoju genskih banaka u zemljama Istočne Europe.
Godine 2008. pokrenuo je prvu banku biljnih gena u Bosni i Hercegovini. Međutim, tijekom pandemije bolesti COVID-19 banka se suočila s financijskim poteškoćama. Åsmund Asdal, tadašnji koordinator Globalnog trezora sjemena na Svalbardu, ohrabrio je Gašija da pošalje duplikate sjemena pohranjenih u Sarajevu projektu BOLD (Bioraznolikost za prilike, život i razvoj) te ga pozvao da deponira drugi set u čuvenom norveškom trezoru.
U to vrijeme profesor Gaši nije mogao ni zamisliti da će, samo nekoliko godina poslije, naslijediti Asdala na čelu Svalbarda. Danas „Noina arka sjemena”, koja djeluje od 2008. godine, sadrži više od 6500 sorti iz više od 100 zemalja.
Fuad Gaši nedavno je boravio u španjolskom gradu Valenciji, gdje je sudjelovao na 8. ftalks Food Summitu, okupljanju stručnjaka, tvrtki, ulagača i start-upova usmjerenom na budućnost hrane. U svojem je izlaganju upozorio na to kako gubitak raznolikosti usjeva čini sustave proizvodnje hrane ranjivima, što posljedično smanjuje i raznolikost u našoj prehrani. Također je govorio o prilici koju Svalbard pruža kada je riječ o prilagodbi usjeva budućim novim klimatskim uvjetima.
Kako su vam prošli prvi mjeseci na mjestu koordinatora Globalnog trezora sjemena na Svalbardu?
Uzbudljivo! Najzanimljivija stvar vezana uz ovaj posao jest to koliko je raznolik. Svakoga tjedna dodajem nešto novo na svoj popis. Još uvijek učim, no već sam upravljao bankom gena prije nego što sam preuzeo vodstvo nad Svalbardom. Dakle, bio sam „na drugoj strani”. Imao sam sjajan prijelaz u ovu ulogu jer poznajem svoga prethodnika dvadeset godina. Budući da je ovaj projekt suradnja između norveškog Ministarstva poljoprivrede i hrane, Globalnog fonda za raznolikost usjeva i Nordijskog centra za genetičke resurse (NordGen), uvijek osjećam da imam nečiju podršku ako se pojavi novi izazov.
Kako ste završili kao koordinator ovakvog projekta?
Prije dvije godine uzeo sam dopust sa svoje profesorske pozicije i shvatio da želim raditi nešto potpuno drukčije. Tako sam počeo raditi za farmaceutsku tvrtku Novo Nordisk na projektima vezanim uz sirovine koje se rabe u medicini. Tamo sam bio zadovoljan. No onda mi je Åsmund Asdal, moj prethodnik na Svalbardu, rekao da odlazi u mirovinu. Tamo je radio 12 godina, a i njegov je prethodnik radio u Trezoru do mirovine. Pomislio sam kako posao na kojemu svi, čini se, žele ostati do mirovine mora biti doista poseban.
Što ste osjetili kada ste prvi put vidjeli Globalni trezor sjemena?
Još 2024. godine otišao sam tamo kao gost, kako bih predao sjeme iz naše banke gena u Sarajevu, i vidio sam ga samo izvana. Kada sam stigao, pomislio sam da trebam obratiti pozornost na svaki detalj jer će to, realno gledano, biti moja jedina prilika da posjetim Svalbard.
Tek sam u lipnju 2026. godine mogao vidjeti unutrašnjost jer nitko ne ulazi u trezor osim ako nema točno određeni zadatak. Bilo je to nevjerojatno iskustvo, i to ne samo sam ulazak. Posao skladištenja kutija sa sjemenom – što ne radimo često jer se vrata otvaraju samo triput godišnje – bio je zapanjujući.
Ako na trenutak zastanete i razmislite o tome što radite, o tom sjemenu koje je rezultat pažljive selekcije i generacija poljoprivrednika koji to čine već tisućama godina – ili o tome da se nalazite ispod planine, sasvim blizu Sjevernog pola – sve je to doista impresivno.
Zašto je Globalni trezor sjemena važan za cijeli planet?
To nije banka sjemena u tradicionalnom smislu. Umjesto toga, mi služimo kao sigurnosna pričuva za druge banke sjemena diljem svijeta. Naša najvažnija funkcija jest pomoći bankama gena da zaštite svoj materijal, jer one održavaju bioraznolikost koja nam pomaže razviti nove sorte usjeva sposobne prehraniti stanovništvo. Upravo je ta bioraznolikost jedan od ključnih odgovora na sve izazove s kojima se suočavamo u poljoprivredi i opskrbi hranom.
Zahtijeva li sjeme ikakvo održavanje jednom kada se nađe u trezoru?
Mi smo poput crne kutije. Sjeme ne dotičemo; samo ga skladištimo na temperaturi od -18 °C (-0,4 °F), što mu omogućuje iznimno dug vijek trajanja. Banke sjemena u svakoj pojedinačnoj zemlji odgovorne su za njihovu sadnju i provjeru klijavosti.
Koliko se uzoraka sjemena trenutačno čuva na Svalbardu?
Više od 1,4 milijuna. Svaka od triju komora za skladištenje sjemena na Svalbardu ima kapacitet od 1,5 milijuna. Već smo popunili jednu komoru i započeli punjenje druge.