Da me netko pita tko i šta je Kole Turs
Skoro tri desetljeća, tih i nenametljiv, Kole Turs bio je mnogo više od autobuskog prijevoznika. Na liniji Banjaluka – Livno, preko Glamoča, njegov autobus nije vozio samo putnike – vozio je živote, nade i veze sa svijetom..
Za mnoge đake i studente to je bila jedina veza sa školom i fakultetom, a za roditelje jedini način da znaju da će im dijete stići sigurno. U tom autobusu su se učile prve lekcije samostalnosti, dijelili sendviči, grijale promrzle ruke i sklapala prijateljstva za cio život.
Kole Turs je bio i ono što danas zovemo brzom poštom – mnogo prije nego što je ona postojala. Pisma, paketi, lijekovi, dokumenta, pa i poneka domaća pogača ili suha slanina – sve je stizalo na odredište. Vozači su znali svaku kuću, svaku kapiju, svaku obitelj. Bili su naši poštari na točkovima.
Najvažnije od svega – nikoga nisu odbili. Ako je netko kasnio, sačekalo bi se. Ako nije imao sitno, našlo bi se rješenje. Ako je nosio teret veći od dozvoljenog, uvijek je bilo mjesta. Ljudi su znali: dok ide Kole Turs – ide i put.
Danas, kada se mnoge linije gase, ostaje sjećanje na jedno vrijeme u kojem je prijevoz bio ljudski posao, a ne samo red vožnje. Ostaje zahvalnost i tiha istina:
Neke firme ne prevoze putnike – one povezuju krajeve i čuvaju zajednicu na okupu.
Kole Turs je bio upravo to. 
Slobodan Radumilo
Glamoč izgubio jedinu vezu sa Livnom i Banjalukom, autobus više ne vozi
