Objasnio je da je djelo kvalificirano kao teško ubojstvo u sudioništvu, za koje je najmanja dozvoljena kazna 10 godina zatvora, a najviša doživotni zatvor
Dvojica radnika srpskog vodovoda priznali su krivicu za ubojstvo Danke Ilić, no iskazi im nisu posve isti, a nisu niti otkrili gdje se nalazi tijelo dvogodišnjakinje, kazao je ranije danas Načelnik Uprave kriminalističke policije Republike Srbije Ninoslav Cmolić.
Veliko je pitanje za mnoge sada – što će se dogoditi s osumnjičenicima ako tijelo ne bude nađeno?
Odvjetnik Saša Rajković dao je odgovor na to pitanje za Srbiju Danas.
– Moraju postojati drugi dokazi. Može im se suditi naročito jer ovdje imamo priznanje oba osumnjičena da su počinili djelo koje im se stavlja na teret – kazao je, ističući kako u praksi postoje slučajevi u kojima su ubojice osuđene i bez tijela.
– To ‘nema tijela, nema djela’ nije baš istinita izreka, može se i bez toga suditi, ali radi se o izuzetcima – dodao je odvjetnik. Objasnio je da je djelo kvalificirano kao teško ubojstvo u sudioništvu, za koje je najmanja dozvoljena kazna 10 godina zatvora, a najviša doživotni zatvor.
Ako su informacije koje je iznio Cmolić točne, rekao je Rajković, kvalifikacija kaznenog djela ostat će ista čak i ako tijelo ne bude pronađeno.
Podsjetimo, optuženici su kazali da su djevojčicu udarili autom, pretpostavili da je preminula, a kada se probudila, jedan od njih ju je udavio.
Dankino tijelo bacili su na deponij, no policijska potraga navedenog odlagališta otpada nije rezultirala pronalaskom tijela.