Tadija Ljubičić: Ljudi nam odlaze zbog nepravde koja do Neba vapije!

Za mnoge je trenutačno stanje u HBŽ-u šizofreno, turobno, beznadno.

Iole normalniji odlaze. Odlaze, ne samo zbog manjka posla, slabih plaća i bezperspektivnosti.

Odlaze zbog nepravde koja do Neba vapije.

Odlaze, jer ne žele biti ničiji pripuzi.

Odlaze, jer im je dojadio nadmen, bahat i ohol smješak Vladajućih Retarda.

Odlaze, jer su društvene veličine koje koji su negdje pred kraj rata, grabeći tzv. humanitarnu pomoć, iščeprljali časnu sestru, iako siromasi nisu.

Odlaze, jer im se u brk smije zbrinuti i uhljebljeni nakot rezervnih oficira JNA, koji uživa nezaslužene benefite i bahati se.

Odlaze, jer nelegalna vlast, koja je krađom zauzela pozicije, leba daje samo svojima i upošljava ocvale udbaše.

Odlaze, jer ni jedan segment društva ne funkcionira.

Odlaze, jer su im se zgadili oni koji mijenjaju dresove k’o Edin Džeko. Oni koji su prijetili Komitetom pa postali lažni domoljubi. Pa onda malo poslije obnavljali SDP za Tomislavgrad.

Odlaze, jer su im zavičaj ogadili oni koji su pred rat prijetili kako će dobiti otkaz svaki koji se učlani u HDZ, a malo malo posta visoki dužnosnik iste stranke. Ne mislim ovdje na Čovića.

Odlaze, jer je lažna revolucija od puka napravila bezvoljne klonove. Lopove nije mogla promijeniti. To su većinom oni koji su svoju pohlepu pokazivali i prije rata – ‘ukrast Bogu nogu’. Sjećam se negdje u pola rata kad su razoružani pripadnici HVO muslimanske vjere – u njihove male trgovinice, piljare i burekdžinice preko noći useliće likovi – Sinovi Pohlepe.

Otjerase puk oni koji su sve lažno privatizirali, oteli, otuđili, darovali većim mešetarima.

Otjeraše oni koji novcem od Buškog jezera kupuju naklonost birača u vidu ‘krkanja i guzičarenja’ po raznim Grlima te plaćanje korumpiranih poštara u Republici Hrvatskoj ZA DOPISNE GLASOVE.

Otjera puk nečinjenje prema lokalnim kriminalcima koji su dužni odraditi za vladajuće za izbore. Za nagradu nisu progonjeni i uživaju zaštitu.

Ovaj puk nisu mogli otjerati ni Otomani, ni Austrija, ni Karađorđevići, ni Krvavi Bravar, ali jesu debilne poslijeratne spodobe upravljane iz njegova šinjela.

Tadija Ljubičić