Posljednjih mjeseci Bosna i Hercegovina i susjedna nam Hrvatska suočavaju se sa sve češćim dojavama o navodno postavljenim bombama u osnovnim školama, srednjim školama i vrtićima. Svaka nova prijetnja izaziva strah među roditeljima, uznemirenost kod djece, prekid nastave i hitne intervencije policije i sigurnosnih službi.
Iako se u velikom broju slučajeva naknadno utvrdi da je riječ o lažnim dojavama, posljedice nisu nimalo bezazlene. Evakuacije obrazovnih ustanova, stres i osjećaj nesigurnosti kod učenika, nastavnika i roditelja, kao i veliki troškovi sigurnosnih provjera, postaju ozbiljan problem za cijeli obrazovni sistem.
Policijske agencije u obje države više puta su naglasile da se svaka prijava mora tretirati kao stvarna prijetnja, bez obzira na prethodna iskustva. Takav pristup je jedini ispravan jer se sigurnost djece i zaposlenih ne smije dovoditi u pitanje.
Posebno zabrinjava činjenica da učestale lažne dojave mogu dovesti do svojevrsnog “navikavanja” na opasnost. Kada se više puta pokaže da prijetnja nije bila stvarna, postoji rizik da institucije, ali i građani, počnu reagirati manje ozbiljno, što može biti izuzetno opasno.
Stručnjaci upozoravaju da počinitelji ovakvih prijetnji često koriste anonimne e-mail adrese, lažne profile i različite digitalne alate kako bi otežali identifikaciju. Ipak, svaka takva prijava zahtijeva punu mobilizaciju policije, protueksplozijskih timova i hitnih službi.
Bez obzira na to što su mnoge dojave do sada bile lažne, ni jedna se ne smije zanemariti. Upravo najveća opasnost leži u trenutku kada svi pomisle da je riječ o još jednoj lažnoj uzbuni, a prijetnja se pokaže stvarnom.
Zato oprez mora ostati prioritet. Bolje je deset puta reagirati na lažnu dojavu nego jednom zakasniti kada sigurnost djece bude zaista ugrožena.
Jer najgori scenarij bio bi da se svi opuste – a upravo tada se može dogoditi ono najgore.