Nitko od mene nije sretniji nego kad dođem na benzinsku crpku i počnem točiti gorivo u rezervoar od automobila.
Pogledam u brojčanik kako veselo vrti brojeve i litre pretvara u konvertibilne marke.
Tada ja s ponosom, znajući da malo manje od polovice toga iznosa ide za porez državi, već u glavi vidim kako se taj novac troši na gradnju autocesta u državi.
Istina da to traje već duže vrijeme i 20 kilometara za 20 godina i jeste dugo, ali tko čeka taj i dočeka.
Svakoga tko mrmlja da mora platiti državi porez, ja bih proglasio nepoželjnom osobom, jer šta on ima izražavati svoje nezadovoljstvo što se dio tog novca na putu do pravog mjesta putem izgubi u nečijem džepu.
Čak smatram da zakonodavci nisu dovoljno maštoviti u izmišljanju novih načina za oporezivanje svojih građana.
Mene da se pita ja bih uveo ‘porez na sreću’ gdje bih oprezovao sve one koji su imali sreće da dobiju neki novac na lutriji ili nekoj nagradnoj igri i nazvao bih ga porez na dobitak.
Jer, šta oni imaju biti sretni u ovim teškim vremenima.
Uveo bih i porez na luksuz i oporezovao bih cigarete, kavu, pivo i sve one sitnice koje čine ljude sretnim, pa bih pustio u javnost da će taj novac ići za liječenje građana upravo od posljedica takvih luksuza.
Naravno da od toga neće biti koristi, ali bitno je da se plati POREZ.
Uvodio bih nove zakone i propise koji idu na ruku samo proračunu države ,kao na primjer porez na zrak, to jest nazvao bih ga porez na NEKRETNINE jer bi glupo zvučalo da se mora oporezivati zrak kojeg u prirodi ima na pretek.
Ili recimo, porez na sunce i nazvao bih ga porez na POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE jer malo je glupo naplaćivati nešto što ti je Bog dao da svijetli i grije sve nas, a ovako ako netko posjeduje njivu i oranicu nekako je lakše uvjeriti seljake da je to za njihovo dobro i da moraju platiti porez na svoju imovinu
Uveo bih i porez na rođenje da kad se dijete rodi da je već dužno kad odraste i postane radno sposobno popuni mirovinske fondove koje država plaća za mirovine, iako su baš ti umirovljenici već platili za svoje mirovine u svom minulom radu.
I nema baš nikakve veze što je taj novac negdje nestao putem do tih fondova.
Ili recimo, porez na zdravlje i nazvao bih ga ZDRAVSTVENO OSIGURANJE u kojem bih ja ubirao novac od radnika, a onda bih taj novac uplaćivao u bolnice, ali tek toliko da bolnice mogu preživjeti mjesec, a ostatak naravno bi se već negdje putem izgubio.
Zašto ne i porez na kretanje
Smislio bih na primjer da se automobili, avioni, brodovi i recimo svakojaka prevozna sredstva moraju registrirati i pri tome platiti recimo taksu za održavanje puteva (iako za to dolaze sredstva iz drugog proračuna), pa bih uz to ubacio i taksu za sport i kulturu iako to nema veze s automobilima, pa i naknadu za zaštitu okoliša i mnoge besmislene naknade i sve to upakirao u godišnju REGISTRACIJU VOZILA i s time poboljšao porezno opterećenje građana, a na radost naših predstavnika vlasti koji nisu u stanju smisliti nove poreze.
Čak bih se i usudio uvesti i porez na kupovinu.
U javnost bih pustio da želim zaštiti domaću proizvodnju (iako mi jedva da imamo domaću proizvodnju) i počeo bih naplaćivati svu robu koja ulazi u našu državu i to bi se zvalo jednostavno CARINA .
Pa zašto ne i porez na porez naravno kad bi to matematički bilo moguće.
Nazvao bih ga jednostavno PRIREZ.
I na kraju bih uveo i porez na život.
To jest bila bi neka jedinstvena porezna stopa (na primjer 17 %) koja bi se naplaćivala prekupcima robe koji kupuju po manjoj cijeni robu, a prodaju po većoj cijeni i nazvao bih ga “porez na dodanu vrijednost” ili skraćeno PDV, a na kraju će ga ionako plaćati krajnji potrošači jer će pametni trgovci taj porez prebacivati na zadnjeg kupca, ali nije bitno jer je najvažnije da se plati nekakav porez.
Čak bi se i usudio uvesti porez na samo POSTOJANJE.
Recimo svi oni koji iznajmljuju apartmane, prenoćišta, turističke ture i razne turističke djelatnosti, bih stavio neku poreznu stopu samo da taj segment djelatnosti ne ostane neoporezivi dio našeg života .
I tako bih ja malo oživio državni proračun i naši izabrani ministri ne bi morali više voziti se u blindiranom audiju nego bi se kao i svaki normalni ministar neke velike zemlje vozio u posebno naručenom blindiranom mercedesu ili bmw-u .
Bilo bi i novaca da možemo imati i tri predsjednika države, a ne da se moramo ponižavati kao jedna francuska ili njemačka koje imaju samo jednog predstavnika države.
Bilo bi tu mjesta i za brojne vladine agencije koje nemaju svoju svrhu i postojanje koja nemaju nikakve ovlasti, ali bitno je da te agencije zapošljavaju određene stranačke ljude i time barem fiktivno i statistički smanjila nezaposlenost u državi
I eto ako još netko ima kakvu ideju da poboljša porezno opterećenje na građane ove zemlje neka se javi ministarstvu financija da poboljša sustav koji će iscijediti i zadnji novčić od radničke bagre koja pokušava da zaradi dovoljno da ima za odlazak barem jedan dan godišnje na more s obitelji.
Jer šta oni imaju da se odmaraju kad država pokušava da poveća proračun za buduće projekte koji se ne završe ili uopće ne idu na ruku građanima ove zemlje.
Dinko Grgić
