Takvu situaciju zatekla je predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić u Livnu i okolnim selima, gdje je obišla srpske povratnike i pravoslavne svetinje, ukazujući na težak položaj malobrojnog srpskog naroda u HBŽ.
U društvu jeromonaha Angelarija, administratora parohije lijevljanske, i Dragana Vujanovića, ispred Eparhijskog odbora bihaćko-petrovačke i romanjske eparhije, Trivićeva je obišla Crkvu Uspenija Presvete Bogorodice u Livnu, sagrađenu 1859. godine, koja je zaštićeni spomenik kulture u Bosni i Hercegovini.
U neposrednoj blizini nalazi se i potresna spomen-kosturnica sa moštima 1.600 livanjskih mučenika postradalih u danima oko Ognjene Marije 1941. godine.
– U Livnu je do posljednjeg rata živjelo 3.913 Srba, dok danas u općini Livno živi manje od 100 pravoslavnih Srba. Povijest naroda ovdje je teška, bolna i duboko urezana u pamćenje, a zaborav bi bio drugo stradanje – objavila je Trivićeva na svojim društvenim mrežama.
Ona je naglasila da je Srpska pravoslavna crkva „suštinska i istinska točka okupljanja i oslonca srpskom narodu u Livnu“ i da narod živi u izuzetno teškim uvjetima, gotovo potpuno prepušten nebrizi, posebno od strane predstavnika srpskih političkih stranaka koje sudjeluju u županijskoj vlasti.
Tijekom posjete, Trivićeva je obišla i jednog od rijetkih povratnika u HBŽ, u selu Radanovci kod Livna, Žarka Vujanovića.
On se 2018. godine vratio iz Novog Sada i, kako kaže, ne planira da napusti svoje stoljetno ognjište, ma koliko život na povratku bio težak.
Selo koje je 1991. godine brojalo 71 stanovnika, danas ima svega petoro. Žarko se bavi povrtlarstvom i pčelarstvom, oslanjajući se isključivo na vlastiti rad.
– Jako je teško riječima prepričati život malobrojnog srpskog naroda u ovim krajevima i jedini način da se to shvati jeste da se tamo ode – poručila je Trivićeva, zahvalivši domaćinu na gostoprimstvu i, kako je istakla, „dokazu koliko je važno opstati u ovim krajevima“.
Delegacija je posjetila i Manastir Vrbicu, čija je crkva tijekom rata u potpunosti spaljena, a obnovljena 2004. godine, između ostalog i donacijom kanadske fondacije „Leger“. Manastir u sadašnjem obliku datira iz 2006. godine, ženski je, ali trenutno bez monahinja.
– Mi Srbi, kao pravoslavni kršćani, znamo da poslije stradanja dolazi uskrsenje i vjerujemo da će, uz pomoć Gospoda, naš narod ponovo u većem obimu naseliti ove prostore – navela je Trivićeva.
Ona je zahvalila Srpskoj pravoslavnoj crkvi na, kako je istakla, obnovi svetinja i očuvanju vjere, izrazivši nadu da će srpski narod u većem broju jednog dana ponovo živjeti na svom stoljetom ognjištu.
