Corinne Hofmann iz Švicarske je te 1987. godine imala skoro pa savršen život, bila je mlada, lijepa i uspješna. Imala je svoj butik i sređen ljubavni život, a s dečkom je odlučila da te godine turistički posjeti Keniju. U toj afričkoj zemlji njen život promijenio se iz korijena na potpuno nevjerojatan način. Na trajektu koji je išao prema gradu Mombasa u Keniji Corinne je primijetila Masai ratnika – opčinili su je njegova ispletena kosa obojena u crveno, gomila nakita i pojas oko međunožja.
Naravno, ona nije jedina turistkinja koja je radoznalo promatrala kenijske domoroce, ali dok se većina žena zadovolji trenutnom fascinacijom, Corinne je izgubila glavu od ljubavi.
U knjizi “White Massai”, koju je godinama kasnije napisala, ona je ovog ratnika opisala kao “fascinantno privlačnog muškarca”.
Kada se ponovno susrela s pripadnicima plemena Masai koji su bili njeni vodiči kroz Mombasu, ona je to shvatila kao znak. Corinne, koja je tada imala 27 godina, vratila se kući, prodala svoj butik, prekinula s dečkom i odlučila napustiti najuređeniju državu svijeta, Švicarsku, i krene put Kenije u potragu za “svojim” ratnikom, nemajući ni najmanju ideju o tome šta je dalje čeka, piše Blic.
“Ne znam šta bi on mogao osjećati prema meni, ali sebi odmah kažem da postoji samo jedan odgovor: “On se osjeća potpuno isto kao ja”, piše ova žena u svojoj knjizi.
“Imala sam najdublji osjećaj da moram pratiti tog čovjeka. Morala sam ga tražito po cijeloj Keniji. Tri mjeseca sam ga pokušavala pronaći. Postala sam umorna i bez nade i mislila sam da ga više nikada neću vidjetu. Ali na kraju sam ga našla i bilo mi je drago da samo sjedim sa njim”, ispričala je svojevremeno u jednom intervjuu.
Corinne je pronašla svog Masai ratnika – Lketingu, pripadnika plemena Samburu, u njegovom selu koje se nalazilo na tri dana vožnje autobusom od Mombase. Protiv svake logike i razumijevanja, iako je bila upozorena da su žene manje cijenjene od koza, preselila se kod njega i njegove majke.
Lketinga i Corinne nisu govorili istim jezikom, a čak im je i seks bio loš, ali ona je nastavila ustrajavati u svojoj namjeri da ostane pored ovog muškarca. Živjela je u kolibi njegove majke koju Kenijci zovu manyatta, a napravljena je od štapa i kravljeg izmeta. I dok je običnom čovjeku u ovoj mračnoj, zadimljenoj, niskoj “jazbini” teško da tu provede i nekoliko minuta, Corinne je u njoj živjela iduće tri i pol godine. Jela je kozje meso i pila čaj sa šećerom i mlijeko pomiješano s krvlju.
Iako Lketinga nikada nije pričao o svojim emocijama prema čitavom iskustvu, Corinne se nije bavila analizom – jednostavno je djelovala intuitivno. Ona se na kraju i udala za ovog ratnika na tradicionalnoj ceremoniji u bijeloj vjenčanici, a izbjegla je predbračno obrezivanje zahvaljujući laži koju je njen muž rekao plemenu – da je bila obrezana kao beba.
Ipak, brzo je došlo do prvih problema – kupila je kombi i u njemu otvorila prodavnicu u kojoj se cijelo selo snadbijevalo hranom. Ali, težak put u grad, česti kvarovi na vozilu, krađa i korupcija učinili su njeno poslovanje teškim i ispraznili račun u švicarskoj banci. Uz to, malarija, hepatitis i neuhranjenost oslabili su Corinnein organizam; imala je samo 48 kilograma na visinu od 180 centimetara. Kada je rodila kćer Napirai, samo im je hitan let u bolnicu spasio živote.
Intimni odnosi s Lketingom bili su površni, iako ga je ona naučila da vodi ljubav na zapadnjački način. No on je počeo zamjerati joj činjenicu da je neovisna i optuživao ju je za nevjeru. Ljubomoran i pomračene svijesti zbog miraa, lokalne biljke stimulativnog djelovanja, Masai ratnik postao je nasilan. Corinne je 1990. napustila Keniju sa svojom kćeri pod izgovorom da ide na odmor u Švicarsku. Međutim, ona je tu ostala zauvijek, a u Barsaloi, selo svog muža, vratila se nakon 15 godina, kada je sniman film o njenom životu, koji se kao i knjiga zove “White Massai”.
Knjiga je inače prodana u više od četiri milijuna primjeraka i prevedena je na 26 jezika, a Corinne je napisala još dva nastavka – “Back from Africa” i “Reunion in Barsaloi”.
“Moja svekrva mi je kao majka. Lketinga ima dobar način života, ima dvije lokalne žene i kćerku. Bio je ponosan što nam je pokazao selo”, ispričala je Corinne 2006. kada je ponovno posjetila selo u kome je nekada živjela s ovim ratnikom.
Corinne nikada nije uspjela do kraja objasniti svoje osjećaje prema muškarcu kog je u knjizi, između ostalog, predstavila kao impulsivnog, ćudljivog, ludo ljubomornog, neodgovornog i sklonog vrijeđanju. Nikada nije uspjela objasniti osjećaj prisile da radikalno promijeni svoj život i ode u Keniju nesvjesna onoga što joj život sprema. Corinne jednostavno kaže da je poslije prvog susreta s Lketingom osjećala da se vratila kući, da je otkrila “osjećaj pripadnosti, kao da je pronašla svoju obitelj, svoje ljude”.
