S onu stranu granice (PRED IZBORE)
Poznata je činjenica da svi ljudi ne gledaju iste stvari i događaje istim očima. Za neke bezazlene situacije su kod drugih izazivale strah i strepnju.
Ono što se svako upita je da li bih i ja postupio isto na njegovom mjestu i slično. Intrigantno je i pomišljanje… Da sam ja tamo, a on ovamo, da li bih isto postupio i mislio?
Eto desilo se i to, promjenom sredine mnoge stvari izgledaju drugačije. Mnoge stvari su jasnije i mnogi ljudi ti postanu beznačajni, a toliko jada i tuge zadaju na kućnom pragu.
Da pojasnim.
Toliko tuge, jada i čemera nam napraviše “naši”.
Nesposobni, nezahvalni, gladni, samodopadni, liziguzice, … Pokradoše, prevariše, obezvrijediše i najgore, raseliše ovaj vrijedni narod sa svoje djedovine.
A sa druge strane vidiš da ne cvjetaju ruže s druge strane granice.
Mantra je ista. Borba za goli život. Glad za nečim.
Jesmo li to htjeli i željeli?
Neki novi pogled u razmišljanju glede naše situacije na prostoru bivše države je..
Koliko je zapad imao prste u tome?
Koji su interesi zapada?
Kud god se osvrneš radnici su sa Balkana, mlado, staro .
Te privrede bi zamrle bez svježe krvi.
Da li je ta krv bila naša?
I taman kad pomisliš da je to to, čuje se cajka sa kata, psovanje svega i svačega.
Rasprave bez kraja.
Koje započeo rat?
‘Ko je pobijedio, ‘ko izgubio?
Ma nije ovaj narod za žaliti.. Sporo uči i treba da ga ‘ebu “naši” dok ne shvate da je kod kuće najbolje i treba da im služe najbolji.
IPE
