Promocija zbirke pjesama “Kako zaštititi djevojčice od pogibije” autorice Sandre Cvitković održana je sinoć, 13. svibnja 2023. godine, u Livnu.
Uz autoricu su na promociji govorile profesorica razredne nastave Adela Vrdoljak i profesorica engleskog jezika Darija Paštar Zečević.
Moderatorica večeri prof. Adela Vrdoljak večer je otvorila pjesmom “Proljeće ili o nostalgiji” te kazala kako ju je ista podsjetila na njene srednjoškolske dane i čitanje Lorke te dodala kako primjećuje u poeziji Sandre Cvitković upravo jedan avangardni i “loristički” pristup.
Ovo je Sandrina druga zbirka poezije, a jedan od recenzenata književnik Tino Deželić je novu napisao: “(…)
Sandra Cvitković nam se svojom drugom pjesničkom zbirkom i dalje obraća izravnom i beskompromisnom poezijom.
Bila u Mostaru, Berlinu ili Zagrebu, glasom lišenim prijetvornosti i socijalne neosjetljivosti pjesnikinja progovara o egzistencijalnoj anksioznosti koja ju prati na svakoj od destinacija.
Odlasci i povratci eskaliraju u bjegove i potragu, a prepreke, sumnje i dvojbe s kojima se jedna mlada žena iz ratno-poratne generacije suočava dovode do pitanja otuđenosti i vlastite pozicije u svijetu (…).”
Iako se knjiga prvo trebala zvati “Maska sa željezničke stanice”, trebalo je prvo upoznati djevojčice koje pristaju na uloge koje su im dodijeljene. “Uloge koje napuštaju kad krenu putešestvije”, kazala je autorica.
“Između odlazaka i povrataka obično se događa ljubav, ali ona nema “luksuz filmskog raspleta u zadnjih dvadeset minuta.”
A kod kuće, zadržavanja postaju sve kraća, jer putniku se i njegov dom s vremenom pretvara u samo još jednu od destinacija na putu.
Svako prisustvo donosi nenadanu usamljenost i svijest o nedostajanju ranijih povrataka, spoznaju kako je ove zemlje “lakše voljeti izvana nego odavde”, ali i naznaku odlike koja krasi snažne osobe poput autorice ove zbirke – neodustajanje; od traganja dok se ne pronađe, od ljubavi, od suočavanja sa svakim vidom pogibije”, zaključuje Deželić.
Dok jedni proživljavaju avangardu, drugima tek preostaje lobotomija
Poeziju je čitala Marina Jozić Nenadić, dok su promociju izvođenjem bezvremenskih hitova obogatili Lejla Beganović i Almin Bevrnja. Organizator je podružnica Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” u Livnu.
“(…) ništa nas ne uči lekcijama života kao obećanje avanture i kilometri. I nijedna svjetlost nije kao ona dnevna. Ipak, ove su pjesme lišene finala filmskog raspleta. Umjesto toga, Cvitković nam daruje opomene i iskrenost u svojoj poetici, opipljivoj i jasnoj – da nas, opet i iznova, spašava poput noćne lampe koja se gasi kada stigne jutro”, napisao je u recenziji Mehmed Begić, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih pjesnika.
Lucidni zapisi
Ovo je druga zbirka Sandre Cvitković, a za prvu u kojoj je vrlo jasno i pomno koncipirano ukoričila 28 pjesama, je osvojila Hrvatsku književnu nagradu Grada Karlovca “Zdravko Pucak” za 2017. godinu.
Cvitković u prvijencu “Lucidni zapisi” tako “artikulira jedinstven pjesnički glas koji jednako snažno svjedoči o drami pojedinca i drami kolektiva te koji iznova podsjeća na ničim zamjenjivu spoznajnu dubinu lirskoga govora”, a riječi su to Krešimira Bagića, hrvatskog pjesnika, stilističara i kritičara.
Sandra Cvitković je rođena 29. kolovoza 1992. godine u Doboju. Osnovnu i srednju školu je završila u Glamoču.
Poezija joj je do sada objavljena u zbornicima Rukopisi 39, Garavi sokak i REZ, francuskom zborniku Nouvelle Poesie i grčkom zborniku Antology of young Bosnian poets. Također, poezija joj je objavljena na portalima Strane i Astronaut.
Nakon završenog studija hrvatskog i engleskog jezika i književnosti razmišlja o provincijskim kolodvorima i koliko se dugo treba zadržavati na njima.
