Ljeta gospodnjega 2025. naše malo misto, stisnuto podno Bašajkovca, neopterećeno industrijalizacijom i projektima, hromljivo tavori u svojoj bezličnosti.
Bez ideja, zarobljeni na učmalom doku prošlosti, Livnjaci žive ustaljenim životnim tokom koji sa vremena na vrijeme uzburka kakav reprizirani i izlizani događaj.
Jedna od takvih repriza, svakoga proljeća su i DANI OBRANE.
Događaj koji i ne treba snimati, dovoljno je izvući iz arhive kakav snimak od prije i potpisati godinu. Učesnici mimohoda (čast izuzecima) te ’92 ili nisu bili rođeni ili nisu znali tko koga i zašto napada.
Tek kasnije su postali veliki Hrvati koji rata okusili nisu, možda s pravom jer teško je iskopati rov i zemunicu za velike Hrvate, mali Hrvati se lakše ukopaju.
Čast omladini i školarcima, no zastave na čelu mimohoda bi trebali nositi bojovnici postrojbi, no činjenica je da zastava ima mnogo više no što ima bojovnika.
Zatim, ustaljeno paljenje svijeća jednih te istih osoba koje su taj čin toliko bukvalno shvatili da u gepeku imaju paket svijeća umjesto rezervnog kotača.
Ti, jedni te isti likovi, očito nisu shvatili da su branitelji pali boreći se za bolje i pravednije Livno, a ne da im se samo pale svijeće na tjednom nivou.
U tome prednjače glavni od udruga branitelja, udruga koje su malo toga učinile za obične branitelje. Za njih je i SUBNOR mala maca, a rugamo se partizanima.
–Ante, pazi svijeća! Hvala Mate.
Za promjenu, stiglo je i odlikovanje nakon 33 godine i treba provjeriti u Guinessu jesmo li rekorderi po tome.
Dal’ je Zoki i koliko kompetentan da ga dodijeli jednom HOS-ovcu i jednom zapovjedniku HVO-a, treba provjeriti u njegovim ne tako davno iznesenim stavovima o gore pomenutim postrojbama.
No, kako smo mi Hrvati kratkog pamćenja, bumo mu oprostili.
Predstavnici općinskog vijeća se nisu odazvali, jedno zaglavilo na roštilju, a drugo parilo sinuse na kamilici, reklo bi se opravdani izostanak.
Ne samo po zakašnjelom odlikovanju, Livno je poznato i po tome što ima autobusni kolodvor u sklopu sportske dvorane. Kasni bus, nema veze, putnici opiče turnir u malom nogometu. Još fali dom penzionera i imamo 3 u 1.
Sve u svemu, naše malo misto pomalo ulazi u sezonu roštilja, janjaca i odojaka, u kojoj se zaboravljaju problemi.
Čistokrvni i probrani uposlenici raznoraznih komisija, odbora, uprave će jurišati na terase u centru. Mi ostali, onako sa strane, nenametljivo…
M. Konta