Bože sačuvaj, da imam nešto protiv Kineza, Japanaca, Vijetnamaca.., dapače, u neku mjeru su i simpatični sa onim svojim fugastim očima.
Kineska trgovina, odnosno stožer za izviđanje i promatranje dugi niz godina radi i opstaje u Livnu. Propadaju moćni i nemoćni, no Kinezi se ne daju.
Čak ih ni ubojita livanjska bura nije otjerala.
Bura? Kinezi? Nigdje veze na prvi, a bogme i drugi pogled.
No, onaj mali, ukoso raščešljan, jednog se hladnog jutra, putem video poziva, požali rodijaku u pokrajini Din Dong da ga bura rasturi u Livnu.
Rodiak Cim Men progugla Livno pa zaključi da tu ne puše bura nego ‘dere sve živo’.
Godinu poslije na Borovoj glavi zaustavi se kombi znakovita naziva ‘Puše trans’. Putnici sve redom omanja rasta nagrnuše vani.
Kako je taj dan bura derala podno Ivovika pokupi omršave putnike te ih nabi u okolno šipražje. Vozač se dobrano namuči da ih izvuče nazad u kombi.
I gle čuda, umjesto da budu ljutiti, Kinezi zapjevaše od dragosti. Vozač zakoluta očima i krenu ka Livnu.
Nitko ni slutio nije da će ta omanja grupa malih Kineza uskoro naveliko promjeniti stoljetni krajolik livanjskih brda.
Bratija, što politička, što biznismenska, dočeka ih raširenih ruku. Kinezi, puni k’o brodovi, uskoro zavladaše uzdignutim kotama bez ispaljenog metka, sa tendencijom da se spuste i niže, tj. gdje god puhne eto Kineza da zabodu stožinu.
Uzalud su domaći mahali papirom o vlasništu, djedovina kao čarolijom pređe u vlasništvo kosookih, pa ispade da je Ming Fung odavno prvi komšija Ivkovića, Mihaljevića…. skoro od stoljeća sedmog.
Postalo je lutrija dali će čovjek izvaditi posađene krompire ili će uz jesen na njivi zateći Kineza na traktoru.
Koliko koristi će imati od kosookih projekata samo Livno tek će da se vidi. Po svemu sudeći za narod pušiona, kao i obično.
Osim bure Livno obiluje i prirodnim ljepotama i bilo je samo pitanje kada će i one proizvesti kriminalne aktivnosti.
Nisam stručnjak, no čini mi se da je nekada bilo teško prevesti šumsko i pašnjačko zemljište u građevinsko. Danas se to čini brzinom munje.
Dovoljno je poznavati prave likove i već sutra Matina šarova umjesto na pašu upadne u iskopani temelj buduće kuće po običaju nekog uhljeba koji kvadrat plati markicu.
I još se dotični naljuti ako Mate postavi kakvo škakljivo pitanje. Oni veći budžovani imaju i veće apetite pa odjednom istresu desetke hiljada markica za, pazi sad, desetke hiljada kvadratića?
I nikne turistička firma po pravilu, jedan gazda, jedan radnik. I ponekad čistačica za ‘cvaju’.
Da se sakupi kamenja sa tih kvadrata i doda malo cementa, općinska vlast bi više zaradila od betona no od prodajne cijene.
Što si niže na rang listi, cijena je veća, tako da samo odabrani mogu uživati u prirodnim ljepotama.
Strah me i pomisliti što će biti recimo sa Crnom stinom. Devastacija je počela, a kako će da završi vidjećemo.
Konta M.
