Kronika našega maloga mista XI.
Zgudurena podno Bašajkovca naša mala kasabica pomalo korača u sve ljepše i ugodnije vrijeme i time oživljavaju ulice i trgovi.
Proljeće je vrijeme sjećanja na davne devedesete kada se branilo i obranilo. Mnogi su toga proljeća položili život za neke nove naraštaje i red je da ih se sjetimo. Koliko i na koji način su novi naraštaji zahvalni tim poginulim braniteljima i koliko su uložili truda i volje da se stvori ljepše i bolje neka je druga priča.
Priča koja je od početka prožimana sumnjivim likovima i još sumnjivijim djelima koja su nas dovela u ovu nimalo ružičastu situaciju.
No, prvo da se vratimo obilježavanju godišnjice. Izuzev nekolicine pravih i istinskih učesnika događaja te davne ’92., ostatak ekipe nije spomena vrijedan. Fraze naučene napamet, ostarjeli nosioci ordenja (?), izlizani palitelji svijeća… i poneki novi likovi koji uzorito koračaju tekovinama svojih prethodnika, koje djelima već nadilaze.
Iz godine u godinu ešalon i događaji u bobu isti dok se pripadnici brigade u sve većem broju postrojavaju po livanjskim grobljima. Trideset godina poslije rata ne postrojiti brigadu koja je branila Livno je sramota i jad kako vlasti tako i bivših zapovjednika. Jednom rječju, i jedni i drugi ste teški hoštapleri i prodane duše.
Koncesije? Samo su budale mogle očekivati da će sveobuhvatna pljačka stati na Preslici, Opskrbi, Cincaru,.. Za očekivati je bilo da će na red doći sve ono što se može utaliti za dobru lovu. Nikakve razlike ne bi bilo da je i netko drugi bio na vlasti u vrijeme potpisivanja ugovora, opet bi bilo isto. Uz ispriku poštenim i radišnim ljudima mogu samo reći da smo generalno lopovska nacija, ograničeni na osobni dobitak. Priče o radu za sve narodno dobro padaju u vodu treći dan nakon izbora.
Ako se preostali narod ne organizira i ne probudi iz ove melankonije, crno nam se piše. Smjena likova na političkoj sceni iznjedriće nove sofistcirane lopove koji će prodati Boga oca samo da zakapitale, ne vodeći nimalo računa o narodu. Danas Kruzi, sutra tko zna šta. Možda okolna brda i polje zacrne kolektorima, možda prodaju pitku vodu, kako je krenulo mogli bi mnogi od nas postati beskućnici?
Crtaju nam treći entitet? Livno je i bez trećeg debelo popušilo, čekajući da se seoske nastambe Pošušje, Lištica, Grude,.. izdignu i izgrade. U trećem ćemo popušiti do kraja, jer jadan onaj kome ercegovac kroji pravdu, ekonomiju i život, bolje nam je iseliti u Angolu. Tamo bi nas bar nekoliko početnih godina gotivili ovako bijele. A ako zaglavimo sa dotičnima u trećem ne gine nam ubuđala škija, prekucani auti i sva moguća švercarska čudesa uz pravilo “ako ne može nikako drugačije, onda ćemo pošteno”.
M. Konta
