Ono što je još najstrašnije, otac Mesut Hancer tješio je i hrabrio svoju 15-godišnju kćer Irmak dok je umirala tražeći od nje da se drži i ne gubi nadu jer pomoć je blizu
Fotografija koja je danas obišla svijet kako otac drži ruku svoje umrle kćeri koja je zatrpana ruševinama, ganula je svakog čovjeka na svijetu. Ono što je još najstrašnije, otac Mesut Hancer tješio je i hrabrio svoju 15-godišnju kćer Irmak dok je umirala tražeći od nje da se drži i ne gubi nadu jer pomoć je blizu.
Koliko je taj otac bio hrabar i kakvu nevjerojatnu snagu ima držeći za ruku svoju kćer znajući da joj nema spasa. Kada je izdahnula on je i dalje ostao utučeno sjediti ukočenog lica na ruševinama ne ispuštajući ruku svoje mrtve kćeri i ne vjerujući da mu je kćer bila tako blizu i umrla, a nije je mogao spasiti.
Moram priznati da, iako sam u svojih 30 godina novinarstva gdje sam većinu karijere boravio na raznim ratištima svijeta, vidio sam mnogo tužnih slika i prizora, kako roditelji drže poginulo ili ranjeno dijete, ova me slika, koju je snimio fotoreporter AFP-a u turskom gradu Kahranmanmarašu gdje je bio epicentar razornog potresa, potpuno pogodila.
Podsjetimo, prvi potres magnitude 7,8 dogodio se jučer u noći po hladnom vremenu u pokrajini Kahramanmarašu na jugoistoku, oko 60 kilometara zračne linije od sirijske granice.
Uslijedili su desetci slabijih potresa, a prijepodne, također na jugoistoku Turske dogodio se još jedan magnitude 7,5. U potresu je poginulo najmanje 5.000 ljudi, no ta će brojka biti vjerojatno i veća.
Fotografija koja je obišla svijet koja prikazuje oca kako drži za ruku svoju umrlu kćer zatrpanu ruševinama ganula je ljude diljem svijeta. Ono što je još najstrašnije jest što je otac Mesut Hancer tješio i hrabrio svoju 15-godišnju kćer Irmak dok je umirala tražeći od nje da se drži i ne gubi nadu jer pomoć je blizu. Koliko je taj otac bio hrabar i kakvu nevjerojatnu snagu ima držeći za ruku svoju kćer znajući da joj nema spasa.
Kada je izdahnula, on je i dalje ostao utučeno sjediti ukočenog lica na ruševinama ne ispuštajući ruku svoje preminule kćeri i ne vjerujući da mu je kći bila tako blizu i umrla, a nije je mogao spasiti jer je bila pritisnuta gomilama svinutog željeza i betona koje je nesretni čovjek golim rukama pokušavao maknuti i na kraju odustao jer je to bilo nemoguće.
Kada je shvatio da je neće moći spasiti, pomirio se sa sudbinom i učinio jedino što mu je preostalo, držao za ruku svoju kćer Irmak i bio uz nju do posljednjeg daha. Zabilježeno je tijekom dana i nekoliko spašavanja djece sa sretnim završetkom, no priča Mesuta i Irmak, nažalost, nije imala takav kraj.
Mesut Hancer kao da je otišao sa svojom kćeri, jer kada je shvatio da je umrla, njegovo je lice bilo blijedo i kao da u njemu više nema života te nije mogao prozboriti ni riječi kada su došli novinari i spasilačka ekipa koja je na kraju izvukla beživotno tijelo 15-godišnjakinje.
Mesut Hancer je svoju mrtvu kćer držao za ruku sve vrijeme dok su spasioci izvlačili tijelo i samo je ponavljao “neka ti se Bog smiluje. Nema meni života bez tebe. Nema života u meni, otišao je s tobom!”
