U sjećanje na Mariju, našu Sučićku
Puno naših Livanjki i Livnjaka otišlo je u zadnje vrijeme. Znamenitih i manje znamenitih. Svi su nekome nešto značili. Mi koji smo izvan Livna pratimo to preko portala i svaki put nas rastuži činjenica da na ulicama našeg grada nećemo više susresti neko drago lice.
A ja ću se osvrnuti na odlazak jedne osobe koja je u meni ostavila veliki pečat svoga rada, a vjerujem i u mnogim drugima.
To je naša draga Livanjka, nastavnica Marija, Sučićka kako smo je od milja zvali.
Oni đaci koji su imali čast da im predaje, znaju da je bila više od nastavnice. Istovremeno i strogo i dobroćudno i neumorno iznova je ukazivala na jezične pogreške, strpljivo inzistirala na njihovom ispravljanju.
Među inim i moju malenkost koja nakon zadatka za domaću zadaću u kojem sam morao ispuniti deset stranica pišući samo dvije riječi: NIJE MI, za cijeli život zapamtio da se u govoru i pismu ne kaže NI MI JE.
Kada je govorila da si napravio kardinalnu pogrešku (njen omiljeni izraz), znao si da je prekoračena crta ispod koje ne ide. Podobrano si se morao potruditi pa ispraviti “kečinu” ili dobiti bolju ocjenu.
Uporno, strogo i strpljivo, roditeljskom brigom, učila nas je da vrata za sobom ne zatvaramo okrenuti leđima. I svaki put bi vratila učenika dok ne nauči da kad izlazi, pristojno i licem prema njoj i razredu okrenutim, pozdravi i zatvori vrata.
Pamtila je ta žena i po stare dane i tvoje prezime i ime i uvijek sa znatiželjom pitala dokle si dogurao, što radiš i ide li ti dobro.
Jedna je nastavnica Marija Sučić.
Vjerujem da u Livnu ima puno dobrih nastavnika, ne podcjenjujem nikoga, ali Sučićka je ljestvicu visoko podigla i teško ju je nadmašiti.
Draga Sučićka, hvala Ti u ime svih đaka koje si odgojila!
Bog Ti dao duši lako, a Tvoji đaci i Livnjaci zauvijek će Te se sjećati, naša draga Marija Sučić!
prim. dr. Ivica Mamić
