Poštovani mještani sela Miša, Golinjeva i cjelokupne mjesne zajednice Podhum,
svjedoci smo kako se u posljednje vrijeme unio nemir u stanovništvo naših sela, kao i cjelokupne mjesne zajednice, a kao uzrok tomu je pokretanje postupka dodjele koncesije nad zemljištem iznad sela Miša i Golinjeva, a što je sve za posljedicu imao vršenje strahovitih pritisaka i svojevrsnih lažnih obećanja.
Krajnji domet takvih pritisaka (da ne upotrijebimo teži i adekvatniji izraz) dosegao je i do vjerskog službenika, čiji je „ crimen“ jedini taj što je samo pozvao mještane župe Podhum da zauzmu stav te shodno tomu da se angažiraju u obrani svojih interesa, kao i interesa budućih generacija. Takve pritiske, naravno, smatramo neprimjerenim i oštro osuđujemo.
Naime, gospodarsko društvo pod nazivom „CONTINENTAL ADVENTURE“ pokrenulo je postupak dodjele koncesije za predmetno zemljište površine cca 466 000 m2, cca 46 hektara, a uz već kupljeno zemljište, zaista dolazimo do impresivne površine, koja bi bila dovoljna za izgradnju poprilično velikog grada.
Uvidom u Geoportal – web preglednik te prema neslužbenim izračunima novotražena koncesijska površina obuhvaća nevjerojatnih cca 75 hektara, bez već kupljene površine.
Postavlja se pitanje, zar nam je takva „okupacija„ zemljišta iznad naših sela potrebna.
Komu da to sve prepustimo, u čijem interesu, u koju svrhu i s kakvim namjerama. Je li doista tolika površina potrebna za izgradnju nekoliko kućica, mini mljekare, punionice piva i teniskog igrališta, a što sve smatramo čistom demagogijom i obmanom mještana.
Također smo svjedoci učestale preprodaje takvih koncesija, i to u pogodnom trenutku pojavom pretežito stranih investitora s ogromnim kapitalom, kojem mi obični smrtnici ne možemo konkurirat.
S tim riskiramo dolazak različitih, nama nesvojstvenih kultura, običaja i ljudi upitnih moralnih vrijednosti, od kojih se distancira čak i toliko liberalna Europa.
Zar nam je to stvarno potrebno!
Sintagma za nepovjerenje sadržana je u starorimskoj izreci „ne vjeruj danajcima ni kad darove nose“, primjenjiva na ovaj naš slučaj, gdje ne vjerujemo nikom, ni investitoru, ni budućem koncesionaru, a ni njihovi darovi u vidu lažne korist nam nisu potrebni.
Uporno se ističe da će realizacijom navedenih projekata povećati vrijednost naših nekretnina. Slažemo se s tim, ali se ujedno pitamo je li netko spreman rasprodat svoju djedovinu i očevinu, samo zato što se nekoj nekretnini neznatno uvećala vrijednost.
Hoćemo li radi toga prodati kuću, dom i zauvijek odseliti iz ovih prekrasnih krajeva?
Naravno da nećemo. Zato nam porast vrijednosti naših nekretnina i nije toliko bitan faktor, a što opet smatramo obmanjivanjem mještana, kako bi prihvatili spornu koncesiju.
Nadalje nam spočitavaju da smo protiv investicija, protiv razvitka lokalne zajednice, što naravno osporavamo.
Svi smo mi investitori, koji smo prioritetno investirali u svoje obitelji, svoju djecu, svoj dom, a potom u svoje velebne kuće, odlazeći trbuhom za kruhom u strane zemlje, kako bi poštenim i predanim radom osigurali prosparitetniji i dostojanstveniji život, s namjerom što skorijeg povratka.
Oduvijek smo bili, a i sada smo radišni ljudi, gdje nam kapital nije bio na prvom mjestu, nego obitelj, dom, običaji, vjera i kultura.
Područje obuhvaćeno koncesijom je pripomoglo othraniti i školovati mnogobrojnu djecu. Blago koje smo čuvali, predstavljalo je izvor prihoda za mnoge obitelji, uz koje su majke odgajale svoju djecu, dok su muževi radili po stranim zemljama.
Uspostavljanjem predmetne koncesije i okruživanjem sela koncesijskim područjem, naša sela Miši i Golinjevo, bi se pretvorila u moderne kapitalističke „rezervate“ (nekad davno se indijancima oduzimala zemlja i tjeralo ih u rezervate), iz kojih vodi cesta za iseljavanje i zaborav našeg kraja, a na što nećemo pristati.
Stav naše Udruge nije potrebno posebno obrazlagati, jer svi mještani sela Miša su na svojevrstan način i članovi Udruge, čije postojanje bez mještana i nema nekog smisla, pritom imajući u vidu da su mještani s oduševljenjem prihvatili potpisivanje peticije protiv dodjele koncesije, čime su dali svoj obol i iskazali 100% protivljenje.
Želimo istaknuti da naša Udruga postoji i uspješno djeluje od davne 2007. godine i uživa potporu mještana.
Na koncu, naglašavamo da smo izričito protiv dodjele tražene koncesije, a investitore pozivamo da svoje investicije realiziraju u svojim rodnim krajevima i ostvare se kao gospodarstvenici, ukoliko su prihvaćeni od domicilnog stanovništva.
Sačuvajmo naša Bogom dana područja i nepokorimo se nepotrebnom kapitalu.
EKOLOŠKA UDRUGA „SVEKAR VODA” MIŠI
