Na nagovor moje inače mudre žene sam se odlučio za promjenu radnog mjesta.
Dugo sam se ja nećkao, ali ona je bila uporna i govorila mi je: Otiđi bolan u tu firmu i predaj životopis i konačno se riješi svog napornog posla u građevinarstvu.
I onako, nenaviknut na pisanje i predavanje molbi za posao, sklepao sam kakav – takav životopis u kojem sam uljepšao i malo drugačije opisao sva moja radna iskustva. (Samo da se zna da nisam ništa lagao) i predao ga u firmu i čekao.
Nakon izvjesnog vremena dobio sam poziv da dođem na razgovor.
Inače na svim razgovorima za posao do sada sam se samo rukovao sa poslodavcem u znak utvrđivanja cijene rada i to je bilo sve što se tiče razgovora, a na ovom su mi postavljali nekakva pitanja kao što su:
Da li vam odgovaraju uvjeti rada?
Jeste li zainteresirani za učenje i stjecanje novih znanja i vještina?
Da li vi imate kakvih prijedloga za nas, i tako dalje…
Bilo mi je to malo čudno, ali sve sam to pripisao tome da je vlasnik te firme stranac.
Kada su me obavijestili da sam zadovoljio sve njihove kriterije pitali su me kad mogu doći na posao. I ja sam, naviknut, automatski dao odgovor da mogu doći – sutra.
Bili su prezadovoljni
I već prvi dan mi se upalila crvena lampica upozorenja u glavi, da tu nešto ne valja.
Kad su mi dali ugovor da potpišem uzeo sam olovku i ne čitajući htio ga potpisati, ali me direktor odmah opomenuo: E, nećemo tako, reče on. Molim te, pročitaj prvo, pa ako se slažeš onda potpiši.
.
Nisam ništa rekao, ali sam uzeo papir i pravio se da čitam, pa ga potpisao. Jer, šta ja ima da čitam ono što je moj poslodavac sastavio u ugovoru. Samo me zbunjuje kad pročitam neku riječ kao što je beneficije i regres jer uopće ne razumijem što to znači.
.
Drugi put se alarm za uzbunu upalio kad je vlasnik firme došao u redovni mjesečni obilazak, pa je došao do svakog radnika i pružao ruku u znak pozdrava. Rekli su mi da tako izražava poštovanje prema svojim djelatnicima.
.
A šta on ima meni da pruža ruku i zašto on, kao i svaki normalan poslodavac, ujutro ne dođe pred ljude i umjesto pozdrava izrekne kakvu sočnu psovku, i da u nju ubaci sva moguća religijska božanstva.
E, to je onda ‘normalan’ početak radnog dana.
.
I nije prošlo nekih pola godine obavijestili su me da mogu početi koristiti godišnji odmor, pa su me upitali kad bi to meni odgovaralo da oni mogu to zabilježiti za svoj radni raspored.
.
Ostao sam bez riječi i uhvatila me panika jer nisam znao što da odgovorim.
Pa kako oni mogu biti ozbiljna firma ako dopuštaju svom djelatniku da im određuje radni raspored, i šta im je to uopće godišnji odmor?
.
Sa prijašnjim poslodavcima je čitav moj život bio podređen radnom rasporedu i na bolovanje (naravno neplaćeno) si mogao otići jedino ako ti nedostaje barem jedan poveći dio tijela.
.
I na kraju više nisam mogao izdržati taj zapadni sistem rada u kojem poslodavac vodi brigu o svom radniku. radniku.
.
Kap koja je prelila čašu nezadovoljstva bila je kad su mi donijeli kovertu sa božićnicom sa zahvalnošću vlasnika o savjesnom radu.
.
Automatski sam dao otkaz jer šta on meni ima izražavati zahvalnost za moj savjesni rad kad u biti ja moram njemu zahvaliti zbog toga što je on meni uspio isplatiti sav novac koji sam ja kod njega zaradio.
Smatram da nije u redu tako iskorištavati svog poslodavca koji se trudi da zaradi što više novca za svoj luksuzni život koji je zaslužio da ima.
.
U našem društvu vlada mišljenje da je radnik ugrožen, ali istina je potpuno drugačija.
Samo zamislite koliko svaki poslodavac mora platiti poreza na kraju svake godine.
.
Nitko ne zna koliko je teško se odvojiti od novca koji su njegovi radnici s tolikom mukom zaradili.
.
I zaista mi nije jasno zbog čega se uvijek digne strka kad se na vijestima čuje kako neka firma kasni s plaćama kao da im poslodavac nikad to neće isplatiti.
.
Samo mu treba još vremena jer je jahta koju je naručio trebalo platiti u roku 30 dana, ali eto se dogodilo da nema gotovine trenutno, pa je uzeo plaće za podmiriti troškove.
.
Kao da ljudi ne mogu čekati još nekih 60 dana za plaću.
Ovaj svijet je postao čudan da ne može biti čudniji.
