Balkan proizvodi više povijesti nego što može podnijeti, a povijest koju stvaramo, nažalost, itekako je surova i sumorna
“Ni jedna vanjska politika – ma koliko bila genijalna – nema šanse za uspjeh ako se rađa u glavama nekolicine, a nitko je ne nosi u srcu.” Jednom davno izrekao je to Henry Kissinger, američki političar, diplomat i savjetnik za nacionalnu sigurnost, čovjek koji je igrao ključnu ulogu u oblikovanju vanjske politike Amerike, a upravo zahvaljujući njemu diplomatski odnosi Amerike i Kine su napredovali.
Razni izazovi
Danas, dok sve nazaduje, dok se vanjska politika rađa u glavama nekolicine i nitko je ne nosi u srcu jer lideri ne žele mir, već što veći teritorij i utjecaj u svijetu, budućnost postaje sve neizvjesnija. Možemo se praviti pametni i u BiH govoriti da nas ne zanima što se događa u svijetu, ali sve što se tamo događa itekako utječe na sve nas i kroji nam živote u dobroj mjeri. Stara izreka iz diplomatskih kruga kaže: “Ako nisi za stolom, na meniju si”, a BiH trenutačno nema za stolom ili je ima samo zahvaljujući iskrenim prijateljima poput Hrvatske, koja u svijetu lobira za BiH u okviru Europske unije i NATO-a te još nekih zemalja koje nas donekle drže u fokusu međunarodne javnosti u nikad neizvjesnijim vremenima. Međutim, kad lobiramo mi iz BiH, uglavnom se to svede na poruke jednih protiv drugih, stoga je teško i očekivati da bi se nešto u međuvremenu promijenilo. No, zbog svega što (ne) radimo – u sve smo većim problemima.
Nedavno je dr. Rosa Aloisi, profesorica i šefica Odjela za političke znanosti na Sveučilištu Trinity, istaknula dva ključna izazova koja prijete u budućnosti, ne samo BiH već i zemljama oko nas, a koje su izvan europskih tokova. Ti izazovi su ekonomska nestabilnost i politička nesigurnost zbog kojih se odavde odlazi. – Zbog ekonomske nestabilnosti, nedostatka prilika i političke situacije koja nije stabilna mnogi napuštaju regiju. Time se iscrpljuje društveni kapital koji je ključan za budući razvoj – istaknula je stručnjakinja. Prije godinu dana u BiH je održana Sarajevska sigurnosna konferencija, a posebno zanimljiv bio je panel “Quo Vadis, Balkans”. Naravno, bilo je tu sanjarskih izjava o BiH i nedostatka realnosti pojedinaca, ali je više bilo onih koji su davali suvisle i dobro promišljene izjave. Jedan od njih je Edin Fako, brigadni general koji je svojedobno dobio priznanje zbog izvanrednog doprinosa razvoju i unaprjeđenju odnosa između BiH i NATO-a.
– Čuo sam nedavno jednog profesora koji je rekao da Balkan proizvodi više povijesti nego što može podnijeti i mislim da je to vrlo točna i važna tvrdnja. Posljednja tri desetljeća nisu nam donijela političku stabilnost, već je Balkan često spominjan kao sinonim za nestabilnost, a danas je situacija još izazovnija. Suočavamo se s globalnim krizama i sigurnosnim prijetnjama, ratovima, sukobima i nesigurnostima u opskrbi hranom. Institucije na koje se oslanjamo sve su više posvećene rješavanju ovih izazova. NATO i EU trebaju posvetiti više pozornosti regiji, posebno Bosni i Hercegovini zbog vanjskih utjecaja, a zemlje koje još nisu članice tih organizacija trebaju to postati što prije – stava je. Nedavno je panel o zapadnom Balkanu na Dubrovnik Forumu bio itekako zanimljiv za BiH.
– Nove geopolitičke realnosti samo jačaju viziju ujedinjene Europe i potvrđuju uvjerenje da ne postoji održiva alternativa euroatlantskim integracijama. Unatoč političkoj krizi, koja ometa proces pristupanja Bosne i Hercegovine EU, zemlja mora ostati čvrsto posvećena ovom cilju – kazao je na tom panelu visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt. Ponajviše, bez rukavica, o euroatlantskoj budućnosti BiH govori Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih poslova Hrvatske, koji stvari naziva pravim imenom i ističe sve anomalije zbog kojih ova zemlja kaska na mjestu, nema je na svjetskoj pozornici, a sve što se događa na toj pozornici na nju se održava jer je iznutra itekako trulo.