Neobično je zazvučao apel federalnog ministra rada i socijalne politike Adnana Delića poslodavcima da uvaže “potrebe svojih zaposlenika u vezi s obilježavanjem Ramazanskog bajrama”. U skladu sa Zakonom o radu, radnici imaju pravo na korištenje plaćene i neplaćene odsutnosti za vjerske i tradicijske potrebe u ukupnom trajanju od četiri dana tijekom jedne kalendarske godine. – Prvog dana Ramazanskog bajrama, koji je ove godine 10. travnja, molim poslodavce da omoguće zaposlenicima korištenje propisanih dana odsutnosti kako bi mogli provesti vrijeme s obitelji i svojim bližnjima.
Naime, prema Zakonu o radu FBiH, zaposlenici imaju pravo na četiri dana odsutnosti tijekom jedne kalendarske godine za obilježavanje blagdana te drugih vjerskih i tradicijskih potreba. Od ta četiri dana, dva se koriste kao plaćena odsutnost, dok se druga dva dana koriste kao odsutnost bez naknade plaće – objavio je Delić. Pomalo je čudno da ministar u resoru rada doslovno moli poslodavce da se radnicima omogući prakticiranje njihovih prava koja spadaju u katalog temeljnih prava. Delić je nastavio dalje pomalo poučavajući javnost i poslodavce da tako potiču “toleranciju, razumijevanje i poštovanje različitosti u radnom okruženju jer to doprinosi izgradnji harmoničnog i inkluzivnog društva”.
Umjesto molbe, nalog
Ove ministrove rečenice zapravo sugeriraju i da u BiH, ali i entitetu Federacija BiH postoji problem s obilježavanjem ključnih blagdana, bilo da je riječ o ramazanu za muslimane Bošnjake, Božiću i Uskrsu za Hrvate katolike ili pak Srbe pravoslavce, ali i pripadnike drugih zajednica poput blagdana Hanuka ili Roš Hašana za Židove. Treba reći kako je posljednjih dana aktualan prijepor o navodnom kažnjavanju jednoga zaposlenika u federalnim institucijama zato što nije došao na posao na Božić prošle godine. Iako je problem u ovome slučaju nešto složeniji te se tiče i procedura, treba reći da identično upućuje na to da pitanje vjerskih svetkovina i blagdana treba sustavno riješiti, i to donošenjem posebnoga zakona kako bi se stavilo ad acta.
Naime, ne može se to pitanje urediti onako kako to predviđa Zakon o radu – da je u godini dana moguće dobiti dva plaćena i neplaćena dana radi obilježavanja vjerskih svetkovina. Nasuprot tomu, medijska i politička javnost svake godine spočitava institucijama Hercegbosanske i Zapadnohercegovačke županije koje se pozivaju na zakon iz vremena Herceg Bosne. Naime, tada su u administrativno-pravnom aranžmanu Herceg Bosne Uskrs i Božić bili precizno navedeni kao neradni dani, a institucije Herceg Bosne su to isto mnogo ranije predvidjele i za Bajram. Još daleke 1992. godine. “U povodu predstojećega blagdana Muslimana Ramazanskog bajrama Hrvatsko vijeće obrane Hrvatske zajednice Herceg Bosne u ponedjeljak je priopćilo da je, sukladno odluci o vjerskim blagdanima od 17. prosinca 1992. godine, dan blagdana – 24. ožujka neradni dan i da pripadnici islamske vjeroispovijesti toga dana imaju pravo izostati s posla uz naknadu osobnoga dohotka, odnosno izostati i s drugih redovitih obveza”, stoji u obavijesti Vlade Herceg Bosne iz 1992. godine.
