Za ozdravljenje društva treba puno više državničkih poteza i medijske dobronamjernosti. Pljesak hrvatskoj himni u Beogradu mogao je biti prilog ozdravljenju. Međutim, nije se ni medijski ni politički naglašavao
Zastrašujuća je količina mržnje koju dio medija i političara u Srbiji vodi protiv Hrvata. Zapravo, “povampirenih ustaša“, kako u javnom prostoru nazivaju susjede. Takve kampanje ne bi se postidio ni Goebbels. U ozračju mržnje gotovo je nestvarno zvučala hrvatska himna na prvoj utakmici otvaranja Europskog prvenstva u vaterpolu u Beogradu. Bez zvižduka i uz pljesak. Iznenađujuće za sve koji prate tabloide i gledaju elektroničke medije. Zato su se mnogi pitali postoje li dvije Srbije: civilizirana naspram one ratnohuškačke?!
U Srbiji političari i mediji zajednički kreiraju narative koji ne samo da podrivaju europske vrijednosti Hrvatske nego i hrane stare podjele i stereotipe. Veliki televizijski kanali i portali, a osobito tabloidi, izvještavaju o RH uglavnom kroz prizmu mržnje i optužbi. Svaka afera, pa čak i nevažni incident, postaje dokaz neprijateljskog odnosa. Senzacionalizam i emotivno nabijeni naslovi služe za stvaranje dojma o hrvatskoj državi stvorenoj na zločinu.
Istodobno, kreirali su sliku kako hrvatski mediji ne pišu i ne izvještavaju ni o čemu drugom nego o prosvjedima i problemima u Srbiji. Kao ilustraciju te tvrdnje najčešće prikazuju jedan tekst kojim stvaraju dojam da su ih na tisuće. Njima sugeriraju kako Hrvatska stoji iza nereda u Srbiji. Time stvaraju “istinu” o uvezenoj revoluciji, čime aktualnu vlast amnestiraju od odgovornosti.
Lažno optuživanje Hrvatske sinergija je političkih interesa, medijske komercijalnosti, povijesnih stereotipa i ideoloških strategija. Političke kampanje predvode radikali poput Vojislava Šešelja. On i dalje na uvredljiv način promovira ideje o pripajanju hrvatskih regija Srbiji, Mađarskoj, Sloveniji i Italiji. Iskrivljivanjem povijesti širi mržnju i zastrašuje malobrojnu zajednicu Hrvata i Bunjevaca u Srbiji.