Običaj koledanja, kada ljudi na Božić obilaze kuće i čestitaju blagdan, duboko je ukorijenjen u našoj tradiciji. Sam po sebi, taj običaj nosi lijepu poruku zajedništva i blizine. Ipak, sve češće se postavlja pitanje je li s vremenom zauzeo previše prostora u danu koji bi, prije svega, trebao biti posvećen Kristovu rođenju.
Uoči Božića, mnoge obitelji suočavaju se s pritiskom koji nema puno veze s duhovnošću. Umjesto tišine i priprave, danima se broje tepsije kolača, uspoređuju stolovi i vagaju porcije. Hoće li netko reći da je stol siromašniji? Što će pomisliti susjed ako je ove godine na stolu „samo“ pet kolača, a ne sedam kao kod jetrve ili zaove? Hoće li ujna primijetiti da je pečeno manje mesa nego lani? Koliko je janjaca, ima li odojka, hoće li se teletina ostaviti za iza Nove godine ili nakon Sveta tri kralja?
Čak i oni koji si to teško mogu priuštiti osjećaju pritisak da „ne zaostanu“, jer današnji duh uspoređivanja i natjecanja nameće opravdanja i nelagodu tamo gdje bi trebali vladati mir i radost.
Mišljenja o koledarima i hodanju od kuće do kuće danas su podijeljena. Jedni smatraju da bi taj običaj trebalo ukinuti, drugi da bi ga trebalo prebaciti nakon božićnog ručka i obiteljskog okupljanja, dok treći tvrde da se običaji „od starina“ ne smiju dirati. I tu se nameće ključno pitanje: upravljamo li mi običajima ili su običaji počeli upravljati nama?
Posebno težak teret često pada na žene, koje danima spremaju kolače, čiste kuće i nastoje udovoljiti očekivanjima. Mnoge priznaju da im sam dan Božića postane noćna mora. Ako riba nije dovoljno pečena, ako hobotnica nije „kako treba“, ako nešto nije onako kako je gazda kuće zamislio – dok je on dan ranije u kafani „dokazivao autoritet“ – blagdan se lako pretvori u galamu, svađe i psovke. Tako dan obiteljskog zajedništva i mira postaje slavlje bez slavljenika.
Poučena dugogodišnjim iskustvom slavljenja Božića, autorica ovih redaka osjetila je potrebu podijeliti ova razmišljanja s čitateljima, u nadi da će potaknuti barem malo preispitivanja vlastitih prioriteta.
Neka nam Božić bude prije svega blagdan mira, skromnosti i zajedništva. Stavimo Krista u središte zbivanja, a ne običaje zbog kojih bi On mogao ostati van kuće, dok se unutra slavi njegov dolazak uz prejedanje, opijanje, tračeve i nadmetanje koje tom danu ne pripada.
Sretan i blagoslovljen Božić svima – u miru, s obitelji i s pravim smislom blagdana!
Čitateljica portala Relax-portal.info
