Božić je blagdan kada poruke mira i zajedništva dolaze do Hrvata katolika više i snažnije nego ijedan drugi dan u godini. Tradicionalno, svake godine u povodu Božića razgovaramo s kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupom vrhbosanskim u miru.
Ovaj smo put u domu blizu Kiseljaka razgovarali o ovogodišnjem ozračju uoči Božića, njegovoj trećoj konklavi, izboru novog pape, Daytonskom mirovnom sporazumu, novim “vrijednostima”, odlasku mladih, problemima današnjice…
S kakvim se osjećajem prisjećate svojih Božića u djetinjstvu?
– Doživljaj Božića vezan je uz djetinjstvo jer se Isus rodio kao dijete. Djeca uvijek zrače milo i bezazleno. Što smo stariji, sve nam je draže sjećanje na djetinjstvo, na ljubav koju smo doživljavali i zračili.
Živite u Domu u Lugu kod Kiseljaka. Osjećaju li stanari Doma za starije u ovim blagdanskim danima više nostalgije nego “običnim” danima?
– Nisam nostalgičan jer mogu pružiti utjehu i radost starijima, kao što sam i ja star, snagom vjere i molitve. Istina je da se rado prisjetim svih doživljenih i proživljenih Božića, a sada živim sadašnjost i radujem se što drugima mogu donijeti utjehu vjere snagom molitve i sakramenata. Brojne su rane koje nose ovi stari te ih, uz osoblje ovoga doma, pokušavamo razveseliti radošću vjere.
Kako Božić “darovati” onima koji su ga izgubili u bijedi siromaštva, izgnanstva, robije…?
– Isus se rodio i došao na ovu zemlju i u našu stvarnost da izliječi sve naše traume, sve naše rane, te donese utjehu i mir. Potrebno je u srcu oprostiti i otvoriti se ljubavi Božjoj. To se može moleći i svjedočeći te pružajući djela ljubavi. Bez praštanja nema mira, a bez mira nema božićne radosti.
Crkve su ovih dana pune. Nakon mise žuri se u trgovine u kupnju darova. Može li i ta vanjština upotpuniti proslavu Božića?
– Ti darovi koje uz slavlje Božića darujemo su simbolika koja bi nam trebala produbiti vjeru kako nam je Bog darovao svoga Sina. Ne smijemo ući u slavlje Božića bez Isusa. Nažalost, u ovom agresivnom konzumerizmu i sekularizmu nestalo je Isusa. Sve te radosti koje želimo da ispune našu prazninu, ne mogu učiniti ono što može susret s malim Isusom u jaslama, s Njegovom majkom Marijom i sv. Josipom. Nije to sama božićna idila, to je stvarnost kako nam se Bog približio i darovao. U tome leži izvor prave vjere i radosti.
Imate li osjećaj da se danas božićna “Tiha noć” sve više pjevuši dok negdje u pozadini zvecka oružje?
– To “zveckanje oružja” posljedica je toga što smo Isusa istjerali iz osobnog, obiteljskog i javnog života. Ne samo da se oružje upotrebljava nego se i nemilo sije smrt. Koliko je djece stradalo, koliki su ranjeni jer je mržnja zavladala. Tamo gdje nema ljubavi, vlada mržnja koja sije smrt i nemir. Ako ikada, onda bi za Božić trebalo zašutjeti oružje i stvoriti se ozračje vanjskog i nutarnjeg mira. Isus je došao donijeti mir, ali bez čovjekove suradnje neće ga ostvariti.