DEVASTIRAJ ME NEŽNO: Nagrade za kulturocid u Hercegbosanskoj županiji

Općina Tomislavgrad je, sada već tradicionalno, na proslavi Dana općine dodijelila javna priznanja istaknutim pojedincima. Osim Medaljonom Općine, titulom “Počasni građanin općine Tomislavgrad”, okitio se franjevac Ante Pranjić.

Pranjić je osobno preuzeo javna priznanja, koja su mu uručena na prijedlog Kulturno informativnog centra u Tomislavgradu, kako kažu: “Zbog svog dugogodišnjeg postignuća na području kulture, umjetnosti i drugih područja društvenog života jer je kao svećenik, književnik i vizionar svojim društvenim, književnim, svećeničkim i umjetničkim radom i zalaganjem za opće dobro zadužio zajednicu.

Na e-mail adresu uredništva portala Ramski Vjesnik pristigao je komentar Ljubitelja duvanjske i livanjske kulturne i prirodne baštine na navedenu dodjelu priznanja, a koji vam prenosimo u cijelosti:

Nagrade za kulturu/ocid u Hercegbosanskoj županiji

Krajem prošle godine na jednoj kamenoj kuli na vjekovnoj tvrđavi Klis iznad Splita na tri su prozorska otvora osvanuli stakleni prozori s plastičnim okvirima. To je od strane javnosti ocijenjeno neukusnim.

U roku dva dana prozori s plastičnim okvirima su uklonjeni, a gradonačelnik Klisa i ravnatelj Konzervatorskog ureda u Splitu su se pravdali i ispričavali u javnosti zbog tog događaja.

Taj nas je slučaj podsjetio na kamenu Jurkića kulu u Livnu, koja je bila jedan od kulturno-povijesnih simbola tog grada. U toj je kuli u kasno osmansko doba bio Austrijski vicekonzulat, a zatim Trgovačka škola, u njoj je stanovao hrvatski književnik Silvije Strahimir Kranjčević (po kojem Srednja strukovna škola u Livnu nosi ime), u njoj je stanovao hrvatski slikar Gabrijel Jurkić.

Kula je imala više prozorskih otvora, ali nije imala tu (ne)sreću da se u njih stave prozori s plastičnim okvirima. Naime, početkom 2020. jedan privatni poduzetnik je teškom mehanizacijom do temelja uništio tu kulu, a da ga nitko od nadležnih službi (uključujući federalne u Sarajevu) nije spriječio i sankcionirao.

Taj je čin bio popraćen u medijima, ali se nitko nije usudio navesti ime tog poduzetnika, pa čak ni usmeno. Pred tim činom Zvončica iz Hrvatskih zvona, koja se upravo te godine prihvatila dužnosti ministrice znanosti, prosvjete, kulture i sporta Hercegbosanske županije (Kanton 10) u Livnu, nije zvonila na sva zvona nego je zaklopila svoje oči i usta.

Kako se to u pravilu događa na ovim prostorima, rasprava je s čina rušenja kule skrenula na to kako se ona u prošlosti zvala – Jurkića ili Ćinćilova. Ovo drugo je sigurno od presudne važnosti za tu uništenu građevinu. Ispada da je rušenje Jurkića kule sačuvalo Livnjacima obraz, jer su se mogli kao Klišani obrukati da je netko na kulu stavio plastične okvire prozora.

Bilo bi poželjno da Austrijsko veleposlanstvo u Sarajevu i Hrvatski konzulat upravo u Livnu potaknu svoje države da financiraju ponovnu izgradnju Jurkića kule – sljedeći put još ljepše i starije. Najvažnije je da se ne stavljaju plastični okviri prozora kao na Klisu odakle je, inače, krenuo projekt prekogranične suradnje u kulturi koji Hercegbosanskoj županiji donosi obilna financijska sredstva.

***

Prije nekoliko dana Općina Tomislavgrad je na proslavi svoga Dana svečano dodijelila dvije nagrade, a nagrada za kulturu dodijeljena je franjevcu Anti Pranjiću na prijedlog Kulturno-informativnog centra u Tomislavgradu zbog svog dugogodišnjeg dostignuća na području kulture, umjetnosti i drugih područja društvenog života jer je kao svećenik, književnik i vizionar svojim društvenim, književnim, svećeničkim i umjetničkim radom i zalaganjem za opće dobro zadužio zajednicu.

O književnom radu fra Ante Pranjića svjedoči njegova knjiga Bazilika i samostan u Duvnu čija je luksuzna oprema i ogromna tiraža u velikom nerazmjeru sa suvislošću teksta u njoj. A taj vizionar očito jedino nema viziju kako zaustaviti ubrzani očigledni nestanak katolika u duvanjskom kraju, a koji bi trebali čitati tu njegovu knjigu.

Izgleda da ljudi u duvanjskom kraju imaju amneziju ili kratko pamćenje pa su zaboravili da je fra Ante Pranjić, nakon što se vratio iz misije u Švicarskoj (?), kao novi gvardijan franjevačkog samostana u Tomislavgradu zatrpao arheološki iskopane i konzervirane terme rimskog Delminija i na tom mjestu napravio parkiralište za automobile vjernika koji dolaze u crkvu.

Foto: Parkiralište na mjestu termi rimskog grada Delminija

To je bio posljednji otkriveni i vidljivi ostatak nekad slavnog rimskog grada Delminija, jer je Pranjićev predšasnik na dužnosti duvanjskog gvardijana, fra Mijo Čuić, već bio uništio jedinstveni rimski forum s hramom i pratećim objektima i upravo na tom mjestu izgradio crkvu.

Općina Tomislavgrad i fra Ante Pranjić su, u skladu sa svojim osjećajima za kulturu, stavili turističku ploču na kojoj se može pročitati da se ispod crkve i parkirališta nalazi rimski grad Delminij, koji je čak arheološki iskopan, ali je opet zatrpan pa posjetitelji (i turisti ako takvi kojim slučajem ipak zalutaju u Tomislavgrad) na licu mjesta ne mogu vidjeti njegove ostatke.

Mogu samo povjerovati na časnu riječ velečasnoga. Taj marketinški pothvat podsjeća na završnu scenu o stradavanju Troje u parodiji o Ilijadi u satiričnom stripu Alan Ford.

Foto: Natpisna ploča o rimskom Delminiju

Općina Tomislavgrad je prije nekoliko godina također dodijelila plaketu zaslužnog Tomislavgrađanina zbog doprinosa kulturi, konobaru i priučenom električaru Vinku Ljubasu zvanom Jablan, otkrivaču fosila duvanjskog praslona u kamenolomu u Cebari, ali i legaliziranom trgovcu istima, kasnije medijski afirmiranom kao samozvanom istraživaču predrimskog Delminija na planini Lib, koji je opustošio to jedinstveno arheološko nalazište.

Prema vlastitom priznanju u medijima, služio se detektorom za otkrivanje metala, ali je većinu predmeta ipak našao gledanjem očima. S obzirom na broj i dubinu njegovih krtičnjaka u arheološkim zonama na Libu, poznatom jablaničko-duvanjskom istraživaču se u to može povjerovati samo pod uvjetom da mu je pratitelj u pohodima (snimljen s njime na više fotografija) nabavio Ray-Ban naočale s dubinskim rendgenom.

Sve je, kako je Ljubas sam izjavio u medijima, samoinicijativno istraživao (u skladu sa svojom naobrazbom) i predmete je donosio u Franjevački muzej u Tomislavgradu, odnosno predao ih je svome pastiru,

Pranjićevom nasljedniku fra Sretanu Ćurčiću (visina Ćurčićevog trinkgelda konobaru nije poznata). Ćurčić je, eto, sasvim slučajno upravo tada pripremao veliku izložbu o Delminiju kao prethodno o duvanjskom praslonu čije je ostatke otkupio od Ljubasa.

Da je nova izložba realizirana vjerojatno bi uslijedile i nove nagrade Općine Tomislavgrad za kulturu/ocid. Nekim je ljudima očito razlika između nagrde i nagrade za kulturu samo u jednom slovu, a ne u percepciji.

Foto: Facebook screenshot

Kako stvari stoje, koliko ima potencijalnih kandidata za nagrade za kulturu/ocid samo u duvanjskom kraju uskoro neće biti dovoljno arheoloških nalazišta i uopće spomenika kulture. Samo se po sebi podrazumijeva da onda arheologe koji žele iskopavati u Hercegbosanskoj županiji i konzervatore koji žele štititi i obnavljati stare građevine treba kažnjavati.

Ako ni zbog čega drugog onda zbog kočenja nekontrolirane moderne gradnje i trošenja novca. Zbog odnosa prema kulturnoj baštini (prirodna baština je tema za drugu priliku) i osmišljavanja i dodjeljivanja jedinstvenih i prestižnih nagrada za kulturu/ocid, krajnje je vrijeme da se Hercegbosanska županija preimenuje u Kanton 10. To će biti čista Desetka u Bosni i Hercegovini.

Ljubitelji duvanjske i livanjske kulturne i prirodne baštine

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi potpisanih i ne odražavaju nužno stav uredništva portala Ramski Vjesnik. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima su potpisani povezani.

Ramski-vijesnik.ba