Hrvatska je od danas i operativno u programu SAD-a pod nazivom Global Entry, što znači da se njezini građani mogu prijaviti za njega te u tu državu te, nakon što dobiju status “putnika od povjerenja”, ulaziti samo uz otisak prstiju i skeniranje putovnice
.
Nakon što je ušla u program izuzeća od viznog režima, Hrvatska je potom i službeno postala američki partner u programu nazvanom Global entry (globalni ulazak) koji putnicima od povjerenja omogućuje nesmetan prolaz kroz granične kontrole.
Treba reći da samo malo broj država ima ovakav aranžman sa SAD-om: U EU to je samo Njemačka, dok u Europi tu privilegiju imaju samo Švicarci i Britanci. Od ostalih država, tu su Argentina, Brazil, Indija, Kolumbija, Nizozemska, Panama, Singapur, Južna Koreja, Tajvan i Meksiko.
Sigurnosna i politička pozadina hrvatskog uvrštavanja u američki sustav Global Entry datira od kad je hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova intenzivirao suradnju s američkom stranom i ispunio cijeli niz sigurnosnih i drugih uvjeta, što je naposljetku i donijelo ukidanje viza hrvatskim građanima.
.
Da bi putnik iz Hrvatske, ili bilo koje države u programu, mogao koristiti pogodnosti, mora prije toga proći određenu proceduru i biti označen kao “putnik od povjerenja”.
.
Tu pogodnost najčešće koriste oni koji često putuju u SAD, što će biti osobito od koristi nakon što se uskoro dovrši i sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, od čega će najveće koristi imati poduzetnici, ali nema zapreke da se bilo koji građanin koji želi ubrzati graničnu proceduru ne prijavi za taj program.
.
Prilikom pokretanja postupka putnik mora uplatiti određeni iznos novca, sada je to 100 dolara, te popuniti prijavu s traženim setom podataka, imenom i prezimenom, datumom rođenja te serijskim brojem putovnice.
.
Nakon popunjavanja upitnika, svi podnositelji prijave su podvrgnuti sigurnosnim provjerama, uzimanju biometrijskih podataka, kao i intervjuu sa službenikom američke federalne agencije za carinu i zaštitu granice (CBP).
.
Zaprimljene zahtjeve američka će agencija automatski provjeravati kroz njima dostupne baze te se u slučaju pronalaska podnositelja zahtjeva u jednoj od baza podataka vrši ručna obrada zahtjeva, te se potom nalaz obrade podnosi nadzorniku na konačnu procjenu zahtjeva.
.
Očekuje se da dok Amerikanci rade vlastitu provjeru nad podnositeljem zahtjeva, da isto čini i MUP kroz baze podataka koje su njemu dostupne i u okviru njegovih zakonodavnih mogućnosti. Oba sudionika moraju donijeti mišljenje o opravdanosti zahtjeva, i to kroz binarni odgovor: “prolazi” ili “pada”, te se konačna odluka potom prepušta CBP-u.
.
Neće se tražiti dostava bilo kakvih dodatnih osobnih podataka ili podataka iz evidencija koji se odnose na podnositelja zahtjeva, već isključivo pozitivno ili negativno mišljenje o podnesenom zahtjevu.
.
Jednom kad osoba stekne status “putnika od povjerenja”, on vrijedi pet godina te osobama omogućuje ubrzani prolaz. Osoba na automatu, koji su na 60-ak američkih aerodroma, skenira putovnicu, daje otiske prostiju i ako nema što za prijaviti, na ekranu se pojavljuje oznaka da može nastaviti dalje po svoju prtljagu i time je završen proces ulaska u zemlju.
.
U slučajevima kad to bude potrebno, ili kad ima nešto za prijaviti, može pozvati službenika Agencije te dalje nastaviti razgovor s njim. Države moraju provoditi provjeru status takvog putnika i javiti drugoj stranci o eventualnoj promjeni statusa.
