Slijepi glazbenik Toni Pavić inspiraciju pronalazi radom, a svirao je i Daliću u Livnu: ‘Treba naći balans između nadahnuća i znanja’

Toni ima dva posto vida, a njegova oštećenja vida počela su od rođenja. Koristi razna pomagala: bijeli štap za kretanje, Brailleovo pismo, govorne programe i drugo.

Toni dolazi iz okolice Livna u Bosni i Hercegovini, gdje je započeo svoje osnovnoškolsko obrazovanje. Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje Toni je završio u Centru za odgoj i obrazovanje ‘Vinko Bek’ u Zagrebu, gdje je stekao zanimanje poslovnog tajnika. Ubrzo je upisao Fakultet političkih znanosti, smjera politologije.

Njegov posljednji singl je “Učini mi” na koji je posebno ponosan, a objasnio nam je i zašto. Snimio je i atraktivan video spot na trajektu od Splita do Vela Luke i nazad. Glazbu, stihove i aranžman potpisuje Toni. Naime, iza sebe ima nekoliko singlova, koji su nastali pomnim odabirom riječi iz uma mladog umjetnika. Sa svojim prvim bendom nastupao je na Festivalu jednakih mogućnosti, a dobitnici su i nagrada.

Toni je za portal Generacija.hr ispričao kako je strpljiv i razumije da ono što je dobro ne dolazi preko noći…

Glazba oduvijek
Kada ste se počeli baviti glazbom?

Tog trenutka se baš i ne sjećam. Prije će biti da se glazba počela baviti sa mnom. Otkad pamtim, od tada je glazba bila prisutna u mom životu kao jedan vrlo značajan faktor.

Kako se rodila ljubav prema glazbi i takvoj umjetnosti; jeste li od malena već nešto pjevušili, nastupali ili sudjelovali u dječjim zborovima?

Ljubav je počela tako što je moj pokojni djed davno kupio nekoliko harmonika koje su stajale preko dvadeset godina u kući i čekale nekoga tko će za njih biti zainteresiran. Tako da su dočekale mene i prve neartikulirane tonove koji su zvonili po ušima ukućana. Ubrzo sam, čini mi se već s tri godine počeo ponavljati tonove koje čujem na radiju, što su svi primijetili i nastavili me poticati u tom smjeru. Malo kasnije se rodila ljubav prema pjevanju i tu sam se vrlo aktivirao. Bila su u mojoj osnovnoj školi Centar za odgoj i obrazovanje ‘Vinko Bek’ u Zagrebu pjevačka natjecanja pod nazivom ‘Raspjevano proljeće’ i druge priredbe na kojima sam vrlo aktivno sudjelovao. Tako da već s devet godina imam prvi nastup pred publikom i do danas me ta euforija nije prošla. Kasnije sam upisao i glazbenu školu za klavir, a bubnjeve sam samostalno naučio svirati.

Je li točno da se Vaš prvi bend zvao “Razlika”? Kako se zvala prva pjesma?

Točno je! Prvi bend u koji sam ušao s 13 godina zvao se “Razlika” i to je bio sastav koji je svoje prve nastupe također zabilježio na školskim priredbama, ali smo vrlo brzo izašli i na veće pozornice, kao što je ona na Festivalu jednakih mogućnosti koji se održava na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, razne festivale, ali i klubove i kafiće diljem Hrvatske. Prva pjesma koju smo snimili zove se “Sada znam” i ona ove godine slavi svoj deseti rođendan. To je pjesma s kojom smo osvojili prvu nagradu publike na Hitfestu u Krapinskim Toplicama i prvu nagradu žirija na festivalu u Suhopolju.

‘Inspiracija dolazi radom’
Što su najčešći motivi u Vašim pjesmama? Gdje pronalazite inspiraciju i o čemu razmišljate kad nastaju pjesme?

To je jedno od onih pitanja na koje ima puno odgovora, a niti jedan nije dovoljno konkretan. Najčešće teme pjesama su ljubav, to jest intenzivni međuljudski odnosi, kako ja to volim reći. S godinama sam napravio puno melodija i tekstova, a svaka priča o nastanku pjesme je nekako drugačija. U početnoj fazi sam zaista čekao trenutak inspiracije i vjerovao da se samo tako može napraviti nešto, ali s godinama sam naučio da inspiracija ustvari dolazi s radom. Tako da sada provodim i po nekoliko sati dnevno u svom kućnom studiju i pokušavam pronaći balans između nadahnuća i znanja, odnosno između inspiracije i rada.

Najviše razmišljam o onome što s tom pjesmom želim reći i nastojim da to bude konkretno, ali opet poetično. S obzirom na to da sam više melodijski tip, znatno lakše napravim glazbu, a sa stihovima već više energije i truda moram utrošiti da bi bili uspješni. Puno toga ostavim po strani i izbacujem samo one pjesme s kojima sam 1000 posto zadovoljan.

Koji je Vaš prvi samostalni singl i koja je priča iza toga?

Nakon izlaska iz benda odlučio sam nastaviti svoju glazbenu priču na sličan način. Ostalo je dosta pjesama koje sam uradio za bend, ali ih nismo snimili. Jedna od njih je i pjesma “Noćas more miriše na tebe” za koju sam uradio spot. Spot je sniman u produkciji studija Foto Marin iz Livna, s kojima do danas surađujem. Tom pjesmom sam se predstavio kao samostalni pjevač i tu 2015. godinu računam kao početak samostalne karijere.

‘Sve si napravio što si k’o klinac želio, sad samo uživaj!’
Je li točno da ste svirali 2018. za doček Zlatka Dalića u Livnu? Kako ste se osjećali?

Tako je. Nakon velike euforije i Svjetskog prvenstva u Rusiji koje nas je mjesec dana prikovalo uz male ekrane i koje je unijelo toliko pozitivne energije, entuzijazma i ponosa u sve nas počelo se u našem malom gradu naveliko govoriti o dočeku našeg Zlatka. To je zasigurno najveći događaj u povijesti Livna, kao što je i Zlatko bez sumnje najveći i najuspješniji sin našeg grada koji nas je proslavio i učinio ponosnima.

Osjećaj koji sam imao na bini ispred 60 tisuća ljudi teško je ikome objasniti. Jedna nevjerojatna količina energije, emocija, ponosa koja se tako čvrsto razmjenjivala između nas i publike i poslije tog nastupa sam sebi rekao ‘sad si napravio sve što si k’o klinac želio, od sad samo uživaj’! Drago mi je da sam to ponovo doživio i četiri godine kasnije, kad je Hrvatska osvojila treće mjesto.

Pročitala sam da ste bili članom Karantena benda. Što to znači i kako je taj bend djelovao? U koliko ste onda sve bendova bili članom?

Karantena bend je jedan više neformalni projekt koji je pomogao nama da u vrijeme pandemije korona virusa sačuvamo svoje mentalno zdravlje i radne navike. To je jedna poluozbiljna ideja koja se rodila među nekoliko nas prijatelja glazbenika da počastimo svoje prijatelje svirkom preko malih ekrana. Prvi dan nakon što su zatvoreni svi kafići mi smo u sat vremena organizirali svirku koju je prenosio portal LiVideo, a to je bila jedna opuštena varijanta druženja, malo pjesme, malo razgovora i ispunjavanja glazbenih želja našim gledateljima.

Međutim, ta jedna neformalna emisija je bila vrlo gledana, tako da smo to druženje nastavili svaku subotu u onoj prvoj fazi karantene. Nije to bio bend s nekim ozbiljnim namjerama, tako da smo vrlo brzo završili tu priču, ali ostala nam je ipak neka lijepa uspomena u tom teškom vremenu.

‘Dati najbolje od sebe’
Koji su najveći izazovi Vaše karijere?

Sve ovo se možda može nazvati karijerom, ali ja nisam sklon to tako gledati. Moja fascinacija glazbom je ostala ista do dana današnjeg i ta ljubav je ustvari ono zbog čega ovo radim. Sve drugo što izvana gledamo kao uvjetno rečeno uspjeh: pjesme, broj svirki, novci i ostalo, za mene su samo posljedica te bezuvjetne ljubavi prema glazbi. Tako da mi je možda najveći izazov da to ostane nepromijenjeno. Trendovi se mijenjaju i svako ima svoje mjerilo uspjeha, ali to mene ne dotiče. Nisam tu da zbrajam imaginarne rezultate, već da dam sve najbolje od sebe, a znam da imaju oni koji će to prepoznati i znati cijeniti.

Jeste li ikad bili pred tako velikim izazovom da ste poželjeli odustati od svega?

Ne. Nisam si postavljao nikad tako velike stvari odjednom. Izazov je glazba sama po sebi, pogotovo ako imaš namjeru profesionalno živjeti od toga, ali ja sam pobornik puta ‘korak po korak’ tako da sam izuzetno strpljiv, pa mi je upravo zato stepenica na koju se popnem takvim putem puno čvršća.

Što nam možete reći o svom novom singlu “Učini mi”?

‘Učini mi’ je pjesma koju ja jako volim. To je jedna od onih pjesama koje mi je stvarno donijela inspiracija i osjećam kao da mi ju je Bog šapnuo, a ja ju samo prepisao. Ona zvuči baš onako kako sam je i prvi put čuo u glavi i baš vjerujem u nju. Mislim da će možda ipak trebati malo više vremena da nađe svoj put, ali znam da sam dao sve od sebe da je napravim što ljepšom za njeno putovanje.

Koji su Vaši sadašnji projekti i planovi za budućnost, što nam možete otkriti?

Ne volim previše planirati, mislim da nas je to pandemija naučila. Ono što mi je sada važno je da sa svojim kolegom gitaristom Juricom Krištom odsviram sve dogovorene nastupe za ovo ljeto, a ima ih prilično i da dovršim snimanje tog prvog albuma, a to se nadam da ću uspjeti do kraja godine.

A za dalje ćemo vidjeti, bit će kako Bog da. Nadam se samo da ću u bližoj budućnosti uspjeti postići da češće objavljujem pjesme, barem svaka tri mjeseca, ali bit će kako Bog da, zaključio je Toni Pavić u intervjuu za Generaciju.hr.

Direktno.hr